Mida (grč. Mídas), u grč. mitologiji, sin kralja Gordija i božice Kibele, mitski osnivač frigijske kralj. kuće. Kada je u svojim vrtovima pronašao Dionizijeva odgojitelja i pratioca, starog satira Silena, i vratio mu ga, Dionizije mu obeća ispuniti bilo kakvu želju. Kralj zaželi da se sve što dotakne pretvori u zlato. Bilo mu je ispunjeno, ali kada se hrana i piće koje je prinosio ustima također pretvorilo u zlato, zamoli Dioniza da ga oslobodi dara koji ga je istodobno učinio bogatim i siromašnim. Dioniz ga uputi da se opere u rijeci Paktolu, koja je otada izbacivala zlatne listiće. U jednom natjecanju u sviranju između Apolona i Pana M. je držao da je Apolon izgubio, zato mu je ovaj ljutit izvukao “magareće uši”. Tajnu je kralj skrivao kapom, a kad ju je otkrio sluga pri šišanju, povjerio ju je zemlji prošaptavši u iskopanu jamu “Kralj Mida ima magareće uši”. Oba su motiva ušla u legende mnogih naroda (kod nas U cara Trajana kozje uši), a arheol. iskapanja potvrdila su pov. jezgru mita.