Obrenović, Miloš (pravim prezimenom Teodorović), srpski knez (Gornja Dobrinja, kraj Užica, 7. III. 1780 – Beograd, 26. IX. 1860). Odvjetak seljačke obitelji. Ratovao protiv Osmanlija u I. srpskom ustanku (od 1804); isprva uz → Karađorđa, poslije na strani njegovih protivnika. Nakon gušenja ustanka 1813. predao se beogradskom veziru. Sudjelovao u slamanju Hadži-Prodanove protuturske bune 1814. Godine 1815. izabran za vođu novoga srpskog ustanka. Uz pomoć Rusije učvrstio kneževsku vlast, okrutno se obračunavao s političkim protivnicima. Srbija je postala vazalna osmanska država s unutarnjom autonomijom pod vrhovništvom Porte i zaštitom Rusije, a Miloš je priznat kao nasljedni knez. Njegovu vladavinu karakteriziraju grub apsolutizam, te niz pobuna. Nakon što nije uspio skršiti otpor ustavobranitelja, abdicirao je 1839. u korist svojega najstarijeg sina Milana. Na prijestolje se opet vratio odlukom Svetoandrejske skupštine 1859.