mimeza (grč.), važan pojam starogrč. poetike i estetike, a označava oponašateljski odnos umjetnosti prema stvarnosti. Koncepcija umjetnosti kao m. nastaje u okviru shvaćanja da je filozofija iznad pjesništva. U tom smislu Platon drži umjetnost manje vrijednom, jer oponaša realni svijet, koji već jest samo ponašanje svijeta ideja, pa je stoga sjena sjene. Aristotel mijenja značenje m. smatrajući je svojstvenu ljudskoj prirodi i prema njemu ne znači doslovno oponašanje stvarnosti, nego prikazivanje umjetnikova doživljaja stvarnosti i raznih mogućnosti u prirodi. Značenje m. ponovno oživljava u renesansi, a od kasnog prosvjetiteljstva do romantike imala je veliku ulogu u raznim estetskim raspravama (Lessing, Schiller, Schlegel). E. Auerbach sred. XX. st. ponovno uzima pojam m. u neograničenom značenju tumačenja stvarnosti kroz knjiž. djelo.