Minas Gerais

Minas Gerais, Belo Horizonte

Minas Gerais, Congonhas
Minas Gerais (portugalski: glavni rudnici), savezna država na jugoistoku Brazila; 19 597 330 stanovnika (2010), površine 586 522 km2, rijetko naseljen (33,4 st./km2), 853 općine. Graniči s brazilskim saveznim državama Bahia na sjeveru, Bahia, Espírito Santo i Rio de Janeiro na istoku, Rio de Janeiro i São Paulo na jugu te São Paulo, Mato Grosso do Sul i Goiás na zapadu. U njem je najveći rudnik Brazila. Upravno je središte i najveći grad → Belo Horizonte. Područje Minasa Geraisa prvi je istraživao Fernão Dias Pais Leme između 1664. i 1677; otkriće zlata 1692–95. potaknulo je groznicu za potragom novih rudnika. Prvotno je bio dio kapetanije São Paula, od 1720. zasebna kapetanija pod portugalskom krunom. Saveznom državom postaje 1891; upravne funkcije premještaju se iz → Ouro Preta u Belo Horizonte. Gotovo u potpunosti leži u geološki starom, mineralima bogatom, Brazilskom visočju (najveća visina 790 m nadmorske visine); samo krajnji južni i istočni dijelovi leže u zoni velikoga strmca (čini istočnu granicu visočja). Duž granice sa São Paulom pruža se Serra da Mantiqueira (najviši vrh Pico das Agulhas Negras ili Pico do Itatiaia; 2778 m); južno od Belo Horizontea izdiže se Serra do Espinhaço (razdvaja porječja rijeka São Francisco i onih koje utječu u Atlantski ocean – Doce, Mucuri, Jequitinhonha). Glavne su rijeke Rio Grande i São Francisco. Najtopliji je mjesec veljača (22 °C), najhladniji srpanj (17 °C); prosječna godišnja količina padalina iznosi između 1000 i 1500 mm. Južni i istočni dijelovi države prekriveni su tropskim šumama; u višim predjelima prevladavaju planinske livade, a jugozapadni i zapadni dio prekrivaju savane. Stanovništvo je portugalskoga podrijetla; potomci Afrikanaca i mješanci. Izvan gradova gusto su naseljena ruralna područja; sjeverni i zapadni dijelovi države slabo su naseljeni. Glavna je religija rimokatolička. Najviše je zaposlenih u poljoprivredi (uzgoj riže, kukuruza, graha), razvijeno je mliječno i mesno stočarstvo. Razvijeno je rudarstvo; polovica brazilske mineralne proizvodnje. Nalazišta poludragoga kamenja (akvamarin, ametist, turmalin, topaz), dijamanata i kristala kremena. Važna nalazišta kvalitetne željezne rude i mangana; boksit, cirkonij, grafit, molibden, krom, nikal, beril, titan i dr. Raznovrsna industrija (središte u Belo Horizonteu); željezare i čeličane, kemijska, prehrambena, tekstilna, industrija namještaja. Razvijena prometna mreža. Područjem prolazi glavna autocesta Estrada de Ferro Central do Brasil. U Serra da Mantiqueiri mnoga su odmarališta i lječilišna mjesta. Sveučilišta u Belo Horizonteu; metalurški institut u Ouro Pretu.