minerali, amazonit
minerali, kalcit
minerali, kasiterit
minerali, kalcit
minerali, anglezit
minerali, autunit
minerali, barit
minerali, pirit
minerali, vanadinit
minerali, topaz
minerali, magnetit
minerali, titanit
minerali, kuprit
minerali (od srednjovjekovnoga latinskog: mineralis koji pripada rudniku) 1. Prirodne anorganske tvari određenoga kemijskog sastava, uglavnom kristalne strukture. Sastojci Zemljine kore. Naziv se često upotrebljava i za organske tvari kao ugljen, nafta, prirodni plin, iako to nisu minerali u strogom smislu. U građi minerala sudjeluju različiti kemijski elementi, a najčešći su: kisik, silicij, aluminij, željezo, kalcij, natrij, kalij i magnezij. Minerali bez određene unutrašnje građe jesu amorfne i metamiktne tvari. Prema načinu postanka mogu biti: pirogeni (nastali iz magme), pneumatogeni (iz plinova i para), hidrotermalni (iz vruće otopine) i hidratogeni (iz vodenih otopina). Prema kemijskom sastavu dijele se na razrede među kojima su značajniji: samorodni elementi, sulfidi, oksidi i hidroksidi, halogenidi, karbonati, nitrati, jodati, borati, sulfati, fosfati, molibdati i volframati, silikati i organski minerali. Silikati su najzastupljeniji petrogeni minerali i izgrađuju više od 75 težinskih postotaka litosfere. Minerali se odlikuju nizom fizičkih svojstava među kojima ističemo: boju, sjaj, kalavost, tvrdoću, optička svojstva, toplinska svojstva i sl. Poznato je više od 3000 minerala koji se klasificiraju prema kemijskim svojstvima, kristalnoj strukturi, fizičkim svojstvima kao što su tvrdoća, boja, relativna gustoća, lomljivost i dr. Uglavnom služe za dobivanje ruda, a poneki se, kao kuhinjska sol, gips, azbest, upotrebljavaju kako su nađeni u prirodi. 2. Mineralima ili mineralnim tvarima nazivaju se i kemijski elementi (osim ugljika, kisika, vodika i dušika) potrebni za biokemijske procese u živim organizmima (na primjer natrij, kalij, fosfor, željezo, magnezij, krom, bakar, selen, jod, fluor i dr.).