Mizoguchi, Kenji

K. Mizoguchi, scena iz filma Legenda o Ugetsuu
Mizoguchi, Kenji, japanski filmski redatelj (Tokyo, 16. V. 1899 – Kyoto, 24. VIII. 1956). Jedan od najvećih japanskih i svjetskih autora. Likovno školovan, na filmu od 1922, najprije kao asistent redatelja, a od 1923. i kao redatelj (pedesetak nijemih filmova i toliko zvučnih). Čuven po osobitom stilu pomnih pokreta kamere usuglašenih s razrađenom glumačkom mizanscenom, dugih kadrova i često udaljenih planova s osobitim naglaskom na emotivnim tonovima situacija (naročito u zvučnim filmovima). Isprva se okušao u različitim žanrovima – komediji, preradbama književnih djela, melodrami te socijalno-psihološkom filmu, uz usvajanje pristupa njemačkog ekspresionizma, što se stilski osjećalo i u njegovim potonjim filmovima. Osobito mu je značajno socijalnokritičko razdoblje na prijelazu iz 1920-ih u 1930-e (Tokijski marš, Simfonija velegrada, 1929; Rodni grad, 1930), te filmovi koje je radio sa svojim stalnim scenaristom Yoshikatom Yodom, na primjer Sestre iz Giona (1936), Priča posljednje krizanteme (1939), u kojima se javlja njegova ustrajna melodramska tematska preokupacija ženama što se neuzvraćeno žrtvuju radi ljubavi, ili bune protiv stega (Ljubav glumice Sumako, 1947; Sudbina gospođe Yuki, 1950; Ulica srama, 1956. i dr.). Poslije II. svjetskoga rata okrenuo se povijesnim temama (jidai-geki) po kojima postaje čuven na Zapadu i iscrpno proučavan (Život O’Haru, 1952. – Srebreni lav u Veneciji; Legenda o Ugetsuu, 1953. – Srebreni lav; Intendant Sansho, 1954. – Srebreni lav; Princeza Yang Kwei-Fei, 1955). Ostali važniji filmovi: Proljetni šapat papirnate lutke (1926), Život glumca (1941), Pet žena oko Utamara (1945), Legenda o raspetim ljubavnicima (1954), Legenda o klanu Taira (1955).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: