mol (od lat. mollis mekan), dijatonski tonski rod s ljestvicom u kojoj je na temeljnom tonu mala terca, a između 5. i 6. stupnja mala sekunda. Takva ljestvica pripada tzv. prirodnom molu, iz njega je izveden melodijski mol način s uzlaznim povišenjem 6. i 7. stupnja (silazno taj je način jednak prirodnome) i melodijski mol način s povišenjem 7. stupnja. Prirodni mol način jednak je starom eolskom načinu, pod naslovom tonus peregrinus prvi se put spominje 1547. (Glareanus Dodecachordon). Izraz mol javlja se u sr. vijeku u nazivu heksakorda na f (hexachordum molle), a u X. st. njime se naziva znak izveden iz oblog slova b (B rotundum), nasuprot kvadratičnom (B quadratum), kao znakova za malu ili veliku tercu nad temeljnim tonom.