Mongolija

Službeni naziv: Republika Mongolija, Mongol Uls
Površina: 1 564 116 km2
Stanovništvo (procjena 2002): 2 449 000 (1,6 stanovnika/km2); 57% gradsko
Glavni grad Ulaanbaatar (Ulan Bator) 844 900 stanovnika (procjena 2005)
Upravna podjela 21 provincija (aymag) i 1 grad. područje (hot)
Službeni jezik mongolski
Valuta tugrik (MNT) = 100 munga (möngö)
Mongolija, država u unutrašnjosti ist. Azije, graniči s Rusijom na S i Kinom na Z, J i I, nema morske obale.
Prirodna obilježja

samostan Gandan u Ulan Batoru

Palača kulture u Ulan Batoru

stepa u središnjoj Mongoliji
Mongolija je golema (više od 1,5 mil. km2), izrazito kontinentska zemlja, smještena duboko u unutrašnjosti Azije (do najbližeg mora više je od 600 km). U smjeru S–J proteže se o. 1200 km, a u smjeru I–Z dvostruko više. Na velikoj je nadmorskoj visini, cijelo ozemlje nalazi se na više od 500 m n.m., prosječna visina iznad 1500 m. U prirodnogeografskom smislu mogu se izdvojiti tri glavne cjeline. Planinska područja sastoje se od nekoliko velikih lanaca. Na JZ zemlje je gorje Mongolski Altaj (Altajn Nuruu). Pruža se od krajnjeg sz dijela zemlje prema JI u duljini od više od 1000 km, grana se u više nizova i kao Gobijski Altaj postupno nestaje u pustinji Gobi. To je gromadno gorje hercinske starosti čiji su najviši dijelovi i danas izloženi glacijaciji. Na krajnjem SZ je i najviši vrh zemlje, Nayramadlin Orgil (ili Tavan Bogd), 4374 m. U sred. dijelu zemlje je gorje Hangayn. Njegov gl., najjužniji niz, pruža se također u smjeru SZ–JI, a najveće visine premašuju 4000 m. Prema J padine su strme, a prema S nastavlja se više nižih gorja blažih oblika koja se na krajnjem S nastavljaju na Sajansko gorje u Sibiru. U sjev. rubnom području Hangayna, kao i oko izvorišta r. Orhon, brojne su kupe ugaslih vulkana. Treće planinsko područje je Hentii koje se od gl. grada pruža prema SI, doseže 2800 m. Druga su velika cjelina velike zavale koje se prostiru između planinskih područja. U njima se nalaze velika jezera bez vanj. otjecanja. Treća je velika cjelina pustinja Gobi (Govi), odn. njezin sjev. dio. To je prostrana, pretežno kamenita i šljunkovita pustinja, prošarana oazama i ponegdje prekinuta jako erodiranim gorskim nizovima. Prema S i SI prelazi u polupustinju i suhu stepu. Na krajnjem SI pružaju se ravnice na visini 600–700 m iznad kojih se uzdiže više od 200 ugaslih vulkana. M. se nalazi u visokim geogr. širinama, na velikoj nadmorskoj visini i daleko od mora. Klima je tipična kontinentska s velikim dnevnim (do 30 °C) i godišnjim (i više od 40 °C) amplitudama temperatura i s malo padalina. Sr. siječanjska temp. između -20 i -27 °C, a sr. srpanjska između 16 i 22 °C, u planinama temp. su i niže. Količina padalina kreće se od 50–100 mm na J do 250–350 na S, u planinama do 500. Glavnina ih padne u obliku jakih pljuskova u toplom dijelu godine. Snijeg je obilan samo u planinama, ali se drugdje ipak dugo zadržava. Česti vjetrovi. Vegetacijski se redaju četiri zonalno raspoređena pojasa. Od J prema S: pustinja, polupustinja, stepa (najprostranija) i šumska stepa. U planinama se s visinom javljaju još crnogorična šuma i planinski travnjaci. M. se nalazi u čvorišnom području odakle vode teku prema Tihom oceanu u Sjev. ledenom moru (Atlantski ocean). Ipak, 2/3 zemlje na Z i J je bez vanj. otjecanja, stalni i povremeni tokovi završavaju u zaslanjenim jezerima ili se gube u pustinji, a velika su područja bez tekućica. Gl. razvodnica područja bez vanj. otjecanja pruža se duž gorja Hangayn. Najveća mongolska rijeka je Selenga (1480 km) koja prima pritok Orhon (1130 km) i ulijeva se u Bajkalsko jezero. Onon i Kerulen odvodnjavaju ist. dio zemlje preko Amura u Ohotsko more. Najveće rijeke unutrašnjeg otjecanja su Dzavhan i Kobdo. Rijeke su većinom brza toka s velikim, ali neiskorištenim hidroenergetskim potencijalom. M. ima na tisuće jezera, mnoga od njih povremena i slana, s velikim oscilacijama u površini i bez otjecanja. Brojna su u području zavale između Altaja i Hangayna. Najveće slatkovodno jezero je Hövsgöl (2620 km2) na krajnjem S, duboko 250 m, odvodnjava se prema Bajkalskom jezeru. Ostala veća jezera su na SZ – slatkovodno Har Us Nuur (1760 km2) te slana Uvs Nuur (3370 km2), Hirgis Nuur (1407 km2) i dr. Brojna su vulkanska jezera.
Stanovništvo

stočar
Mongolija je nacionalno razmjerno homogena država. Oko 94% od približno 2,5 mil. st. čine Mongoli, među kojima se razlikuje nekoliko srodnih skupina, najveća je Halha (Khalkha) i njezin se jezik koristi kao službeni. Ostale skupine: Dorbeti i Burjati (po 2%), Danganga (1%) i dr. Od ostalih naroda najbrojniji su Kazasi (o. 4%), ima nešto Rusa i Kineza, ugl. u gradovima. S manje od 2 st./km2 M. je najrjeđe naseljena država svijeta, ali ni taj podatak ne daje pravu sliku naseljenosti. Na području gl. grada i dviju najmanjih provincija na manje od 1% teritorija živi više od milijun st. Na preostalih 99% teritorija gustoća je i manja od 1 st./km2. Najrjeđe su naseljeni juž., jugoist. i ist. rubovi gdje na 60% teritorija živi samo 2% st. zemlje. U gradovima živi o. 60% stanovništva, u gl. gradu Ulan Batoru 844 800, ili trećina stanovništva. Ostali veći gradovi: Erdene (79 600), Darhan (72 400), Čojbalsan (44 400) i Ölgij (30 100). Porast stanovništva brz je od sred. XX. st. kada počinje demograf. tranzicija, ali je potkraj stoljeća malo usporen padom nataliteta i iznosi o. 18‰ god. (prosj. 1980–2001). Od 1950. do 1980. broj stanovnika se dvostruko povećao (sa 770 000 na 1,5 mil.), a do danas se utrostručio. Stopa rodnosti je o. 22‰, a smrtnosti o. 7‰. Stanovništvo je po strukturi mlado – mlađih od 15 g. je 30%, starijih od 65 g. manje od 4%. Medijalna starost je 24 g., a očekivano trajanje života 65 g. Po vjeroispovijesti Mongoli su lamaistički budisti, ali je u socijalist. razdoblju vjerska aktivnost zabranjena. Od 1992. ustavom je zajamčena vjerska sloboda, ali još se velik udio stanovništva izjašnjava nereligioznim. Kazasi su muslimani. Obrazovna struktura je vrlo dobra, iskorjenjivanje nepismenosti postavljeno je kao cilj još u 1940-ima, razvijena je mreža osnovnih škola. Obvezno obrazovanje traje 8 g.
Gospodarstvo

deve u pustinji Gobi

skela na rijeci Selenge
Do sred. XX. st. M. je bila izrazito agrarna zemlja. Pristupom SEV-u 1960-ih počeo je razvoj rudarstva, energetike i nešto industrije, a poljoprivreda je kolektivizirana. Raspadom SSSR-a i SEV-a prekinute su gosp. veze i sovj. financ. pomoć, a gospodarstvo se našlo u krizi vezanoj uz tranziciju, nekonkurentnost i izoliranost. Industr. proizvodnja je pala, javio se manjak različitih proizvoda i energenata, porasla je inflacija i vanj. dug. Počele su reforme uvođenjem slobodnoga, tržišnoga gospodarstva, liberalizirana je domaća i međunar. trgovina, počela privatizacija (iako je država u nekim sektorima zadržala kontrolu). Gospodarstvo se postupno oporavlja, ali BNP još nije dosegao 500 USD/st. Poljoprivredom se i dalje bavi najveći udio aktivnog st. Najvažnija grana je stočarstvo, velik je potencijal proizvodnja mesa za izvoz. U sjev. i sred. dijelovima uzgajaju se goveda (više od 3,5 mil.) i konji, na sušem Z i J ovce (13 mil.), koze (9 mil.) i deve. Ratarstvo je moguće samo u dolinama rijeka na S. Vegetacijsko razdoblje je kratko, najviše se uzgajaju jare žitarice (pšenica, ječam, zob), krumpir i drugo povrće. M. raspolaže različitim rudnim bogatstvima koja se još nedovoljno iskorištavaju. Najvažnije je vađenje bakra i molibdena (kod Erdeneta), zatim ugljena, fluorita i nešto nafte. Ima još zlata, cinka, nikla, kositra, urana i dr. El. energija dobiva se u termoelektranama, el. mreža slabo je razvijena, mnoga su naselja bez struje ili se opskrbljuju iz agregata. Ind. je slabo razvijena, većinom za domaće potrebe. Najvažnije su prehr., tekst., kožarska, drvna, ind. građev. materijala te prerada bakra. Zemlju godišnje posjeti oko 200 000 stranih turista (nedostatak smještajnih mogućnosti i druge infrastrukture). Vanj. trgovina je skromna, ograničavajući čimbenici su nepovoljna gosp. struktura te udaljenost i prom. izoliranost, odn. ovisnost o prom. sustavu Rusije i Kine. Izvoze se bakar (i ruda), stoka i meso, kašmir, vuna, koža, zlato i druge kovine, najviše u Kinu, SAD, Rusiju, Koreju. Uvoz je nešto veći od izvoza, najviše se uvoze strojevi i el. uređaji, roba široke potrošnje, gorivo, prehr. proizvodi, najviše iz Rusije, Kine, Koreje i Japana. Cestovna mreža je rijetka, nešto je bolja u sjev. dijelu, malo ima asfaltiranih cesta. Transmongolska pruga (odvojak Transsibirske željeznice do Pekinga) povezuje gl. grad s Rusijom i Kinom. Međunar. aerodrom u Ulan Batoru, manji aerodromi u središtima provincija. BNP (2002): 1,05 mlrd. USD Udio BDP-a po sektorima (2002): poljoprivreda 30%, industrija 16%, usluge 54% Udio zaposlenih po sektorima (2000): poljoprivreda 49%, industrija 14%, usluge 37% Nezaposlenih (2002): 17% Inflacija (1990–2001): 51,4% (2000: 8,1%) Realan rast gospodarstva (1990–2002): 1,5% Uvoz (2003): 659 mil. USD Izvoz (2003): 501 mil. USD
Povijest Mongoli