monkmerski jezici, najveća potporodica austroazijske porodice (u kojoj su još potporodice vijetmuonška, mundanska, nikobarska, možda mjaojao, i dr.; postoje i drugačiji pogledi na klasificiranje tih jezika). Govore se u jugoist. Aziji i u susjedstvu (Kambodža, Burma, Vijetnam, Laos, Tajland, zap. Indija, juž. Kina, Malezija). Po jednoj podjeli, dijele se na sjeverne (khasi, palaung-wa i dr.), istočne (vijetmuonški, bahnarski, kmerski i dr.) i južne (monski, nikobarski i dr.); po drugoj, dijele se na središnje (bahnarski, monski i dr.), vijetske (vijetnamski i dr.), sjeverne (palaung-wa i dr.), kmerski, khasi i mundske; ima i drugačijih podjela. To su jezici kmerski (jezik Kmerâ, u Kambodži, više od 4 mil. govornika, po nekim procjenama i 8), pär (u Kambodži) i dr., monski (o. 700 000 govornika – po nekim procjenama više od 2 mil. – u Mijanmaru, dio i u Tajlandu; piše se od VI. st. burmanskim pismom), čamaski jezici (sjeveroistočno od Ho-Ši-Mina: ma, sop, koho, trao), jezici mnong (u Kambodži i na jugu Vijetnama: bjat, bunur, rahong itd.), bahnarski (u Vijetnamu: bahnarski, rangao itd.), sedang (u trograničju Laosa, Kambodže i Vijetnama: sedang, dadrah i dr.), brao (sjeveroist. Kambodža, susjedni dijelovi Laosa: brao, pragar itd.) i dr. Smatra se da se monkmerski prajezik počeo dijeliti u ←II/←I. tisućljeću.