monoteizam (grč.), naučavanje o jednom i jedinom Bogu; u velikim monoteističkim religijama, židovstvu, kršćanstvu i islamu, vjerovanje u jednoga Boga, nezavisnog od svijeta, koji je sve stvorio i svime upravlja. Pojam m. razlikuje se od politeizma (mnogoboštva) po tome što je Bog samo jedan (a ne najviši od bogova), kao i od panteizma, po tome što je Bog odvojen od svijeta, a nije u njemu (ili istovjetan s njim). Bog može postojati i bez svijeta, ali svijet ne može postojati bez Boga. Bog je savršen, jedan i nedjeljiv, tvorac bića, neba i zemlje, njemu se ne može ništa pridodati niti oduzeti. U razvitku religija već u ← XIV. st. egip. faraon Amenofis IV. (Ehnaton) nastoji kultom Atona, kao jednog i jedinog Boga, uspostaviti prvu poznatu monoteističku religiju, ali taj preuranjeni pokušaj propada nakon njegove smrti. I neki slični pokušaji u staroj Mezopotamiji, napose povezani s interesima pojedinih vladara da se osiguraju statusom božjih namjesnika, ne dopiru do transcendentne koncepcije Boga koja uključuje i ispunjenje smisla i spas samog čovjeka. Bog koji se ukazao Abrahamu i Jakovu (Jahve) nosi transcendentno značenje, ali je vezan i za određene plemenske funkcije. U grč. filozofiji, os. u stoicizmu, razvijaju se pojedina monoteistička gledišta o Bogu kao transcendenciji. Vezano uz solarni kult, monoteističke tendencije pokazuju i određene indijanske religije (npr. kult Viracoche u Peruu). Ipak, drži se da je još jedina potpuna monoteistička religija, osim velikih spomenutih (i suvremenih), staroiranski mazdaizam (Ahura Mazda), te po nekima i staroindijski brahmanizam (Brahman), koji međutim ne postaje jedinstvena religija, dok se u pojedinim interpretacijama, kao i budizam, približava panteizmu.