morfonološki pravopis (morfofonološki pravopis), naziv za način pisanja u kojem se čuvaju razlike među morfemima (prefiksima, osnovom, sufiksima…), pa je, u odnosu na naš fonološki slovopis, morfonološko pisanje izpit, podpis, odpadak, adhezija (čuva se polazni oblik prefiksa), svjedočba, mužski, težka (čuva se polazni oblik osnove). Starinski je naziv za to korijenski, etimološki pravopis. Opreka tomu pojmu jest fonološki pravopis (pa su u takvu pisanju ispit, potpis, otpadak, athezija, svjedodžba, muški, teška). Morfonološko pisanje u hrvatskom jeziku u XIX. stoljeću (od Lj. Gaja nadalje) bilo je zapravo odraz češkoga načina pisanja, a u kontekstu želje za sveslavenskim jedinstvom. U slučaju da se u jeziku čuvaju stariji oblici pisanja ali da se izgovor s vremenom promijenio, govorimo o historijskom ili povijesnom pravopisu. Takvo je pisanje na primjer u francuskom i engleskom.