mornarica

mornarica, sve brodovlje neke države; u širem smislu pojam obuhvaća i pom. ustanove i institute te sve osoblje koje radi na brodovima ili u s njima povezanim službama. Osnovna je podjela m. na trgovačku i ratnu. Trgovačka mornarica, svi brodovi, osoblje i ustanove koje su u službi pom. trgovine iste države. Osnovne funkcije t. m., tj. poslovi koje obavlja, jesu pom. prijevoz te ribarstvo. Pom. prijevoz dijelimo na putnički i teretni. Dok je putnički prijevoz brodovima ugl. turist. naravi, teretni prijevoz sve se više razvija kako lokalno i regionalno, tako i globalno, os. nakon probijanja Sueskoga kanala. Današnji procesi litorizacije te proizvodnja sve boljih i kvalitetnijih brodova utječu na dodatno jačanje značenja teretnoga prijevoza. Ratna mornarica, dio oružanih snaga neke države osposobljen za vođenje rata na moru i priobalju, plovnim rijekama i jezerima. Suvr. ratne m. obično sačinjavaju voj.-pom. snage, ratno brodovlje na moru (flota) ili rijekama (flotile), mornaričko zrakoplovstvo, mornaričko-desantno pješaštvo, snage obalne obrane, te ustanove na kopnu: zapovjedništva, baze i postrojenja za održavanje tehnike, remont brodova i dr. Prva upotreba broda u ratne svrhe gubi se u prapovijesti. No, već najstarije civilizacije, kretska i egipatska, opremaju i ratne flote, pa tako legendarni Minos osvaja Mediteran sve do Korzike. Prvi ratni brodovi, npr. u grč.-perz. ratovima, u borbenim operacijama koriste se veslima, za probijanje i potapanje neprijateljskog broda služi posebno građena pramčana statva, s nje se i uskače na drugi brod da bi se na njemu vodila borba do zarobljavanja broda. Svoju pobjedu nad Perzijancima i dominaciju u Grčkoj Atena ponajviše duguje snažnoj ratnoj mornarici, čiju je gradnju pravovremeno zagovarao Temistoklo. Od Lepantske bitke (1571) već znatno veći ratni brodovi služe se jedriljem, te se, naspram trgovačkog broda, počinje razlikovati ne samo borbena oprema, nego i gradnja ratnog broda za koji se traže bolje manevarske sposobnosti s obzirom na posebnu važnost položaja broda u srazu s drugim brodom. Pojava propelera (1840) omogućila je izgradnju ratnih brodova na parni (motorni) pogon. U XX. st. parni stroj zamjenjuje se plinskom turbinom, zatim eksplozivnim motorima, te od 1960. nuklearnim pogonom (prva rus. podmornica tipa Novembar, 1958). Razvitak topova također ima promptnu primjenu na ratnim brodovima. Još ih jedrenjaci nose u više redova na više paluba, a do II. svj. rata javljaju se teško oklopljeni bojni brodovi s čeličnim oklopima i do 546 mm, te topovima i do 457 mm (jap. Yamato i Musashi). S pojavom torpeda javlja se i nova vrsta manjih brodova koji su sposobni ugroziti i veće – napose podmornica. U II. svj. ratu otkriva se i osobita važnost mornaričkog zrakoplovstva i nosača aviona, dok s razvitkom modernoga raketnog naoružanja nestaje potreba za gradnjom velikih ratnih brodova. Prijašnji tipovi – razarači, krstarice, bojni brodovi i dr. – povlače se pred novim, veoma različitim tipovima brodova (poludeplasmanski brzi brodovi, lebdjelice, hidrokrilni brodovi, katamarani i dr.), opremljenih raketnim i nuklearnim naoružanjem, te osposobljenih za posebne namjene i djelovanja. Takav rat koji bi rabio sve te vrste brodova i naoružanja još nije vođen.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: