Namibija

Službeni naziv: Republika Namibija, Republic of Namibia
Površina: 824 292 km2
Stanovništvo (procjena 2003): 2 015 000 (2,4 stanovnika/km2); 32% gradsko
Glavni grad Windhoek (Windhuk), 277 300 stanovnika (procjena 2006)
Upravna podjela 13 regija (regions)
Službeni jezik engleski
Valuta namibijski dolar (NAD) = 100 centa (cents)
Namibija, država u jugozap. Africi, graniči s Južnoafr. Republikom na J i JI, s Bocvanom na I, Zambijom na SI te Angolom na S; izlazi na Atlantski ocean, ima 1572 km morske obale.
Prirodna obilježja
žirafe u NP Etosh
Windhoek
Lüderitz
U prirodnogeogr. smislu može se podijeliti na tri gl. cjeline. Duž obale Atlantskog oceana, u duljini od više od 1300 km, pruža se pretežno kamenita, a u sred. i juž. dijelu pjeskovita pustinja Namib. U najvećem dijelu široka je 80–130 km, u sjev. dijelu se sužava, a sastoji se od vrlo uske priobalne ravnice i unutar. brežuljkastog pojasa. Prema unutrašnjosti Namib prelazi naglo, izrazitim tektonskim strmcem (Great Escarpment), u središnje visočje. Strukturno, to je tektonski uzdignut rub kalaharijske zavale, građen od starih kristalinskih stijena koje su u sjev. i juž. dijelu prekrivene paleozojskim pješčenjacima i vapnencima. Prevladavaju visoki ravnjaci prosj. visine od o. 1200 m, iznad kojih se uzdižu osamljena gorja. U sjev. dijelu (Ovamboland) nalazi se prostrana zavala Etosha koja se u vlažnom razdoblju pretvara u veliko plitko jezero. Sred. dio (Damaraland) najviši je, visoravni su na više od 1500 m n.m., tu je i najviši vrh zemlje Brandberg (2606 m) te još nekoliko uzvisina iznad 2200 m. Na J je sušno područje Namalanda koje dalje prema J prelazi u Veld u JAR-u. Sred. visočje postupno se spušta prema I u prostranu zavalu Kalahari, gdje mezozojski i tercijarni sedimenti prekrivaju stariju podlogu. To je pretežno uravnjeno područje na o. 1000 m visine iznad kojega se ponegdje uzdižu manje uzvisine. Na krajnjem SI N. je uskim (50 km) i dugim (400 km) pojasom (Caprivi Strip) povezana s r. Zambezi. Osnovno obilježje klime je suhoća – juž. obratnica prolazi sred. dijelom zemlje, a duž obale teče hladna Benguelska struja. U priobalju je količina padalina manja od 50 mm, na J i manja od 20 mm. U unutrašnjosti, zbog nadmorske visine, prevladava savanska klima; na J godišnje padne do 200 mm oborina, u sred. dijelu 300–500 mm, a na krajnjem S i SI i do 600 mm. Gotovo sva količina padne u vlažnom razdoblju između studenog i ožujka, a tijekom godina količina dosta varira te se povremeno javljaju suše. U polupustinjskoj i pustinjskoj zavali Kalaharija količina padalina ponovno se smanjuje. Sr. temp. najsvježijeg mjeseca je 13–14 °C, a najtoplijeg oko 18 °C u juž. primorju i 24 °C na visočju. Zbog vedrine velike su temperaturne razlike između dana i noći. Na S visočja i na SI prevladava visokotravna savana s nešto rijetkih savanskih i galerijskih šuma. Prema J travnjaci su sve oskudniji, sve je više kserofitnoga grmlja i savana prelazi u polupustinju i pustinju koja zauzima više od trećine ukupne površine. Riječna je mreža siromašna, jedini stalni tokovi teku u pograničnom području. Na J to je r. Oranje koja čini granicu s JAR-om i ulijeva se u Atlantski ocean, kao i r. Kunene čiji donji tok čini granicu s Angolom na S. Na SI kroz Caprivi Strip protječe Okavango koji završava u velikoj unutrašnjoj delti u Kalahariju, a sasvim na SI, također kao granične rijeke, teku Zambezi i njezin pritok Kwando (Linyanti). Tijekom vlažna razdoblja s visočja teče više tokova (Fish, Omatako, Auob, Nossob) koji u sušnom razdoblju nestaju. Na Z, prema Atlanstkom oceanu teku povremene rijeke Swakob i Kuiseb, ali do njega dospiju samo u vrlo vlažnim godinama, inače nestaju u Kalahariju.
Stanovništvo
Glavninu od više od 2 mil. stanovnika N. čine crnački narodi skupine Bantu. Najbrojniji (o. 47% ukupnog st.) su pripadnici skupine Owambo koji žive na SI zemlje. Ostali narodi Kavango 9%, Herero i Damara po 7% i Nama 5% (pripadnici skupine Hojhona, Hotentoti). U N. živi i o. 35 000 pripadnika naroda San (Bušmani), koji su od ostalih naroda potisnuti na rub društva. Znatan je broj mješanaca između nekadašnjih franc. i niz. doseljenika i hojhojskog stanovništva, nazivaju se Rehobotima i govore afrikaans, a na visočju ima i nešto bijelaca podrijetlom iz Europe (Njemačka) i JAR-a. Služb. je jezik engleski, iako je on materinski zanemarivom broju st. O. 80% st. govori ovambo, raširen je afrikaans, govore se jezici pojedinih naroda (nama, san). Gustoća naseljenosti je mala, manje od 2,5 st./km2 i vrlo neravnomjerna. Više od pol. stanovništva živi na S zemlje, odn. o. 1/3 na manje od 4% teritorija u sjev. dijelu visočja s gustoćom višom od 20 st./km2. Drugo gusto naseljeno područje sred. je dio visočja. Nasuprot tome, j od obratnice, na trećini teritorija živi manje od 7% st. s gustoćom od o. 0,5 st./km2; slično je i na SZ i u pustinjskom dijelu Kalaharija. U gradovima živi o. 1/3 stanovništva i taj se udio povećava zbog sve jačih migracija. Najveći je grad prijestolnica Windhoek (277 300 st.). Ostali veći gradovi: Rundu (62 300), Walvis Bay (54 900), Oshakati (34 900), Swakopmund (26 700), Katima Mulilo (25 600) i Grootfontein (25 100). Porast stanovništva vrlo je brz, o. 30‰ godišnje (prosj. 1980–2002) i u posljednjih se 25 g. broj st. udvostručio, dijelom i zbog povratka izbjeglica iz susjednih zemalja. U novije vrijeme postupno se usporava, stopa rodnosti je o. 35‰, a smrtnosti o. 21‰. Poseban je problem visoka smrtnost dojenčadi. Po strukturi, stanovništvo je vrlo mlado, mlađih od 15 g. ima 42%, starijih od 65 g. manje od 4%. Medijalna starost je 18 g., a očekivano trajanje života samo 40 g. Oko 80% st. su kršćani, ostalo su sljedbenici tradic. vjerovanja. Prevladavaju protestanti (50% ukupnog stanovništva su luterani), o. 20% ima katolika. Nepismeno je između 15 i 20% stanovništva. Obvezno školovanje traje 10 godina, pohađanje nastave bolje je nego u većini zemalja supsaharske Afrike, a najveći je problem nedostatak kvalificiranih nastavnika.
Gospodarstvo
N. se među afr. zemljama ističe razmjerno naprednim i uspješnim gospodarstvom i visokim BNP-om od o. 2000 USD/st. Taj prosjek, međutim, skriva izrazite razlike i suprotnosti unutar društva u kojem gotovo 2/3 st. živi ispod granice siromaštva. Gospodarski rast od 3,7% (prosj. 1990–2002) u pojedinim godinama dosta oscilira zbog kolebanja cijena gl. izvoznih proizvoda. Poljoprivreda je, usprkos prir. ograničenjima (suša), vrlo važna grana jer zapošljava 2/5 aktivnog st. Dva su gl. tipa poljoprivrede: brojna mala samoopskrbna gospodarstva (uzgoj kukuruza, manioke, slatkog krumpira, nešto stoke), zbog intenzivnoga korištenja izložena eroziji, te velika komerc. gospodarstva usmjerena na stočarstvo, gotovo isključivo u vlasništvu bijelaca. Najviše se uzgajaju goveda (meso) na S i karakulske ovce na sušnijem J. Tamo gdje su izgrađeni sustavi natapanja uzgaja se nešto žitarica, voća i povrća. Zbog hladne Benguelske struje namibijske vode (proglašena ekskluzivna ekonomska zona od 200 milja) bogate su ribom koja je važna u osiguranju rastućih potreba za hranom i značajno sudjeluje u izvozu. Ulov ipak dosta oscilira zbog povremeno pretjeranog izlova. Namibija obiluje rudnim bogatstvima. Najvažnija su nalazišta kvalitetnih dijamanata u riječnim naplavinama (7. u svijetu) i vađenje urana (5. u sv.). Značajna su nalazišta zlata, ima kositra, olova, cinka, bakra, srebra i dr., u podmorju su otkriveni nafta i plin. El. energija dobiva se isključivo u termoelektranama. Ind. je slabo razvijena, odnosi se na osnovnu preradu ruda te prehr. ind. (meso, riba, pića). Postoje planovi razvoja kemijske (nafta, plin) i lake prerađivačke ind. kako bi se smanjio uvoz roba široke potrošnje. Planovi su usmjereni i na razvoj turizma (ugl. raznolikost i ljepote prirode), zasad zemlju godišnje posjeti 600–700 tis. stranih turista. U vanj. trgovini izvoz i uvoz su ugl. ujednačeni, ali izvoz zna dosta varirati, ovisno o cijenama na svj. tržištu. Izvoze se dijamanti (50% vrijednosti), uran, bakar, bakrena i druge rude, meso, vuna, najviše u zemlje Europske unije, Južnoafričku Republiku, nešto u SAD. Uvoze se vozila, naftni derivati, žitarice i drugi prehr. proizvodi, industr. roba široke potrošnje, najviše iz JAR-a. U cestovnoj mreži najvažnije su veze S–J u području visočja (dio veze od Angole do juga Južnoafričke Republike) te dvije ceste iz luka na atlantskoj obali prema unutrašnjosti. Visočjem vodi i gl. želj. pruga koja ima priključak na južnoafr. mrežu i odvojke prema atlantskoj obali, tj. prema lukama Walvis Bay i Lüderitz. Međunar. aerodrom je u Windhoeku.
BNP (2003): 3,89 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 11%, industrija 25%, usluge 64%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 40%, industrija 14%, usluge 46%
Nezaposlenih (2001): 31%
Inflacija (pros. 1990–2001): 8,5%; (2004: 3,9%)
Realan rast gospodarstva (1990–2002): 3,7% (2003: 3,7%)
Uvoz (2003): 1,26 mlrd. €
Izvoz (2003): 1,24 mlrd. €
Povijest
Tragovi naseljenosti na području Namibije datiraju iz paleolitika. U vrijeme dolaska prvih Europljana prostor N. bio je naseljen plemenima Bušmana i Damara. U XVII. st. starosjedilačka plemena potiskuju hotentotska plemena Nama. U prvoj pol. XIX. st. Oram-Hotentoti, useljeni s područja Kaaplanda, sjedinjuju se sa svojim srodnicima Nama-Hotentotima i uspješno ratuju (1851. i 1863–70) protiv naroda Herero. Njem. trgovac A. Lüderitz stječe 1883. sporazumom s hotentotskim poglavicama područja u zaljevu Angra Pequena. To i šire područje Bismarck je 1884. proglasio njemačkim protektoratom i nazvao ga Njemačka Jugozapadna Afrika. Od 1904. do 1907. ustanci naroda Herero i Hotentota ugušeni su krvavim mjerama, pobijeno je o. 70 000 starosjedilaca. Otkriće dijamantnih nalazišta rezultiralo je 1908. velikim useljavanjima iz Europe. U I. svjetskom ratu snage Južnoafričkoga Saveza prisilile su 1915. Nijemce u Jugozapadnoj Africi na kapitulaciju. Godine 1920. Južnoafrički Savez stekao je mandat Društva naroda za upravu nad područjem bivše Njemačke Jugozapadne Afrike. Politička obespravljenost (starosjedioci su ostali bez prava glasa), koju je provodio Južnoafrički Savez, izazvale su 1922. velik ustanak Hotentota, ugušen nesmiljenim mjerama. Nakon 1945. Južnoafrički Savez odbija Jugozapadnu Afriku prepustiti starateljstvu UN-a. Na osnovi plebiscita iz 1946, na kojem su samo bijelci imali pravo glasa, Južnoafrički Savez faktički je 1949. anektirao Jugozapadnu Afriku i na njezinu području započeo provoditi sustav apartheida. Godine 1966. UN je izglasao da se Južnoafričkoj Republici oduzme mandat Društva naroda iz 1920. i Jugozapadna Afrika stavi pod neposrednu upravu UN-a. Kad se Južnoafrička Republika oglušila na tu odluku, UN je na sjednici Vijeća sigurnosti 1967. ustrojio posebno upravno tijelo – Vijeće za Namibiju. Rezolucijom Generalne skupštine UN-a od 12. VI. 1968. područje Jugozapadne Afrike nazvano je Namibija. Godine 1971. međunarodni sud pravde u Den Haagu proglasio je prisutnost Južnoafričke Republike u Namibiji nelegalnom. Usporedno se odvijao i pokret za stjecanje neovisnosti Namibije u samoj zemlji, predvođen političkim strankama Narodne organizacije Jugozapadne Afrike (South West African People’s Organization – SWAPO) sa Samom Nujomom na čelu (koju su osnovali pripadnici naroda Ovambo) te Nacionalne unije Jugozapadne Afrike (South West Africa National Union – SWANU), najviše zastupljena u narodu Herero. Tijekom 1970-ih “kontaktna skupina” od pet zapadnih zemalja (Kanada, Francuska, Velika Britanija, SAD i Njemačka) nastavljaju napore za provođenje izbora za ustavotvornu skupštinu pod okriljem UN-a. Taj je plan 1978. prihvaćen kao rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a broj 435, a sadržavao je odredbe o prekidu neprijateljstva, povlačenju južnoafričkih postrojba i o raspisivanju slobodnih izbora pod nadzorom UN-a. Konačno povlačenje južnoafričkih postrojba započinje 1988, a 1989. održani su pod nadzorom UN-a izbori na kojima je pobijedio SWAPO. Dana 21. III. 1990. proglašena je neovisnost Namibije, a predsjednik države postao je S. Nujoma, prvak SWAPO-a. Na toj dužnosti ostao je do 2005, kada ju je preuzeo Hifikepunye Pohamba, također jedan od prvaka SWAPO-a,

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: