nazal (lat.), nazalni glas, nosnik, nosni glas – naziv za glasove tipa m, n (u hrv. standardnom jeziku imamo nosnike m, n, nj), nazalizirane samoglasnike kao što su npr. u francuskom. Praslav. jezik imao je nazalne samoglasnike ę i o˛ (nastali od pretpraslav. dvoglasnih sklopova en, em, in, im, on, m i dr.), oni su se održali u prahrvatskom i starohrvatskom (usp. ime Motimirú, za kneza kojega zovemo Mutimirom, Muncimirom i Mucimirom, 888/892 – o. 910, čije je ime lat. slovima zapisano 895. kao Muntimyr, dakle un je približan zapis za onodobno o˛). Nazalno ę odrazilo se u hrv. govorima kao glas tipa ę a o˛ kao glas tipa o/u (u standardnom jeziku tu su e i u).