Negev
Negev (također Negeb, hebrejski Ha-negev), sušna pustinjska regija na J Izraela; o. 12 950 km2. Najveći grad Beersheba. Obuhvaća obalnu ravnicu na SZ, gorje Har Yehuda na S, sred. ravnjak, doline na I te planinsko područje na J. Na Z graniči s poluotokom Sinajem, a na I s dolinom r. Jordan. Prosječna godišnja količina oborina 254 mm. Poljodjelstvo uz natapanje (na SZ); uzgoj voća, povrća, pšenice i ječma. Od 1964. za natapanje se koristi voda iz jezera Tiberias (sjev. Izrael). Ležišta bakra (Timna), fosfata (Oron i Zefa), nafte (Helez, Kokhav, Beror, Hayil), prir. plina (Rosh Zohar), magnezija i potaše (Sedom). Na J regije luka Elat, na obali Akabskoga zaljeva. Negevom prolazi transizr. naftovod koji povezuje Crveno i Sredozemno more. Brojna planski izgrađena naselja: Yeroham (osn. 1951), Dimona (1955) i ‘Arad (1961). Tragovi pretpov. naseljenosti. Na sred. ravnjaku pronađeni su tragovi naseljenosti iz kasnoga kamenog, bakrenog i brončanog doba. U pretkršć. razdoblju naseljavala su ga brojna semitska plemena. U posjedu Arapa u VII. st.; postaje izoliran prostor. O. 1200. naseljavali su ga isključivo beduini. Razvoj započinje izgradnjom prvih planskih naselja 1943. Dio Izraela od 1948. Mjesto borbi Izraelaca i Egipćana (1948–49).