nestorijanci ili nestorijevci, sljedbenici nestorijanstva, učenja carigradskoga patrijarha Nestorija (o. 383 – 451), po kojem je Isus Krist imao dvije naravi: božansku i ljudsku (za razliku od učenja Kat. crkve, po kojem ima samo božansku narav). Nestorijanska crkva jest samostalna istočnokršć. crkva (danas Apostolska kat. asirska crkva), čiji su se sljedbenici od progonâ sklonili u V. st. u Siriju i Perziju, pa se poslije iz Perzije širila na Indij. potkontinent, u sr. Aziju i Kinu (u VII. st.) te u Arabiju, Egipat, Palestinu i opet u Siriju. Upravo su nestorijanci od VII. st. nadalje, od arap. osvajanja, prevodili djela ant. grč. znanstvenika na sirski i arapski. U XII. st. bilo je nekoliko desetaka mil. vjernika u 200 biskupija. Nakon mongolskih osvajanja u XIV. st. progonjeni. Dio Crkve ujedinio se 1551/52. s Rim. crkvom (kaldejski kršćani). Danas ima o. 200 000 nestorijanaca u Iraku, Iranu, Siriji, Armeniji, Azerbajdžanu, Turskoj i u iseljeništvu u SAD-u.