Nigerija

Službeni naziv: Savezna Republika Nigerija, Federal Republic of Nigeria
Površina: 923 768 km2
Stanovništvo (procjena 2003): 13 6431 000 (148 stanovnika/km2); 47% gradsko
Glavni grad Abuja, 178 500 stanovnika (procjena 2005)
Upravna podjela 36 sav. država (states) i teritorij gl. grada (capital territory)
Službeni jezik engleski
Valuta naira (NGN) = 100 koboa
Nigerija, država na obali Gvinejskoga zaljeva u zap. Africi, graniči s Beninom na Z, Nigerom na S, Čadom na SI, Kamerunom na I i JI; na J izlazi na Atlantski ocean, ima 853 km morske obale.
Prirodna obilježja
Lagos
džamija u Abuji
Nigerija je prostrana zemlja u zap. Africi koja se pruža između Gvinejskoga zaljeva i jezera Čad. U prirodno-geogr. smislu na tom se području može izdvojiti više cjelina. Uz nisku, uravnjenu i pretežno močvarnu obalu s mnogobrojnim lagunama i šumama mangrova pruža se 100–150 km široka priobalna nizina. U njezinu sred. dijelu nalazi se golema (o. 36 000 km2) delta Nigera s mnogobrojnim rukavcima i močvarama. U unutrašnjosti N. reljef je u velikoj mjeri određen tektonskim lomovima i pokretima u kojima su pomicani veliki blokovi pa danas prevladava gromadna građa. Z od Nigera nad priobalnu nizinu strmim se rubom uzdiže blago valovit ravnjak Yoruba, većinom na 300–500 m, s pojedinim izdvojenim uzvisinama nešto višima od 600 m. Slično, samo nešto niže visočje (200–300 m), nastavlja se i i od Nigera. I na ist. dijelu zemlje, duž granice s Kamerunom, pruža se planinsko područje sastavljeno od nekoliko izdvojenih blokovskih gorja i ravnjaka građenih od starih kristalinskih stijena prekrivenih mlađim vulkanskim izljevima. Od JZ prema SI tu su Oban (o. 1000 m), Gotel (u Nigeriji o. 1800 m), Shebshi (Dimlang ili Vogel, 2042 m, najviši vrh zemlje) i Mandara (o. 1200 m). Sred. dijelom zemlje, od I do Z u velikom luku (dugom o. 800 km) pruža se 50–100 km široka dolina uz Niger (zap. dio) i njezin pritok Benue (ist. dio). To je tektonski predisponirana dolina uravnjena i ispunjena mezozojskim sedimentima. Na krajnjem SZ nastavlja se dolinom uz r. Sokoto. S od ovoga dolinskog luka prostire se golemo područje (o. 30% površine zemlje) ravnjaka i platoa građenih od starih kristalinskih stijena i mezozojskih pješčenjaka. To je blago valovito područje, na Z visoko 200–400 m, a na I 400–600 m, s izdvojenim manjim uzvisinama. Unutar njega, kao posebna cjelina gotovo u središtu N. uzdiže se izrazitim rubom omeđen ravnjak Jos koji doseže visinu od gotovo 1700 m. Na SI zemlje uravnjeno je područje koje u širem smislu pripada zavali jezera Čad. Klima je određena položajem u zoni intertropske konvergencije i njezinim godišnjim pomicanjem “za Suncem”. Regionalno, temperature manje variraju nego oborine. Godišnje temperaturne razlike manje su na J nego na S. Sr. siječanjske temp. na S su 20–23 °C, a svibanjske 31–33 °C (u višim predjelima na ravnjaku Jos još malo niže). Na J je najsvježiji mjesec kolovoz (25–27 °C), a najtopliji ožujak s 28–30 °C. Od J prema S smanjuje se količina padalina i trajanje kišnog razdoblja. U juž. dijelovima zemlje ima o. 3000 mm padalina (u samoj delti Nigera i do 4000 mm, cijele godine), a kišno razdoblje traje od ožujka do listopada s kraćim prekidom u kolovozu. U sred. dijelu zemlje kišno razdoblje počinje u travnju ili svibnju i traje do rujna, a količina padalina kreće se između 1000 i 1500 mm (nešto više na Josu). Prema S količina padalina smanjuje se na samo 500 mm, a kišno razdoblje traje samo 3 mj. Prir. vegetacija praktički prati varijacije u količini padalina pa se vegetacijski pojasi pružaju zonalno. U priobalju, posebice u delti Nigera, raširene su močvare i šume mangrova. Na jugu su trop. kišne šume, velikim dijelom iskrčene, pretvorene u plantaže kakaovca, kaučukovca i uljevitih palmi. U sred. dijelu prevladava savana, u juž. dijelu visokotravna s više drveća, prema S drveće se prorjeđuje (prevladavaju galerijske šume), a savana prelazi u niskotravnu. Na sušnijem S trave su sve oskudnije, javlja se trnovito grmlje. Pošumljeno je o. 15% površine. Osnovu hidrografske mreže čine r. Niger i njezin najveći pritok Benue, koji najveći dio teritorija odvodnjavaju prema Atlantskom oceanu. Ostali veći pritoci Nigera: Sokoto i Kaduna, a Benuea Gongola. Izravno prema Atlantskom oceanu teku Ogun, Oshun i Osse na JZ i Cross na JI. Sjeveroist. dio zemlje odvodnjava se prema jezeru Čad koje samo jednim dijelom pripada Nigeriji. Najveće su rijeke tog područja Komadugu Gana (Yobé) i njezin pritok Hadejia. Na Z zemlje 1968. izgrađena je brana na Nigeru i nastalo je umjetno jezero Kainji (o. 1300 km2) koje se koristi za hidroenergiju, natapanje i vodoopskrbu.
Stanovništvo
S više od 130 mil. st. Nigerija je najmnogoljudnija zemlja Afrike i 9. u svijetu. Odlikuje se iznimnom etničkom raznolikošću, izdvaja se više od 300 etničkih zajednica, nekih srodnih, a nekih sa znatnim jezičnim, kult., religijskim i drugim razlikama. Ipak, više od 2/3 st. čine 3 najveće etničke skupine. Najbrojniji su pripadnici naroda Hausa i Fulani koji žive u sjev. dijelu N. (i u susjednim zemljama). Fulani su ovo područje počeli naseljavati u XIII. st., u XIX. su zavladali, jedan dio pomiješao se s narodom Hausa, a dio je zadržao svoj jezik. Druge velike skupine su Yoruba (21%), koji žive na JZ, i Igbo (ili Ibo, 18%), koji žive pretežno i od donjeg toka Nigera. Manje etničke zajednice su Ibibo, Edo, Kanuri, Tiv i mnoge druge, najveća je izmiješanost u sred. dijelu zemlje. Služb. je jezik engleski, iako ga dobro govori manje od pol. stanovništva. U uporabi su jezici pojedinih naroda, posebice je raširen hausa. S o. 150 st./km2 N. spada među najgušće naseljene afr. zemlje (nakon Burundija i Ruande). Najgušće su naseljeni dijelovi delte i područje i od nje (više od 600 st./km2) te ravnjak Yoruba na JZ i dijelovi ravnjaka na S zemlje. Najslabije (50–70 st./km2) je naseljena sred. zona, posebice doline Nigera i Benuea te krajnji SI. U gradovima živi manje od pol. stanovništva, ali se udio povećava zbog snažna priljeva stanovništva iz ruralnih krajeva. Mnogo stanovnika živi u slamovskim naseljima na rubovima gradova, najčešće u kolibama bez osnovne infrastrukture. Najveći je grad Lagos s 9 020 000 st., šire grad. područje više od 11 mil. Ostali veliki gradovi: Kano (3 729 200 st., aglomeracija 4 mil.), Ibadan (3 707 400, aglomeracija 4,5 mil.), Kaduna (1 619 200), Port Harcourt (1 177 200), Maiduguri (1 155 100), Benin (1 147 200), Zaria (998 000) i još 10-ak gradova većih od pola mil. st. Porast st. vrlo je brz, o. 33‰ godišnje (prosj. 1980–2002). Stope rodnosti su o. 38‰, a smrtnosti o. 13‰, obje su smanjene za 10-ak ‰ u posljednjih 15-ak god. Stanovništvo je vrlo mlado, 43% st. mlađe je od 15 g., starijih od 65 g. je 3%. Medijalna starost je 18 g., a očekivano trajanje života 50 g. U religijskom smislu razlikuju se pretežno musl. sjever (50% st.) i kršć. jug (40% st. – 20% protestanti, 10% katolici, 10% ostali). Sljedbenici tradic. vjerovanja čine 10-ak % st. Nepismena je o. trećina stanovništva, među ženama udio je o. 40%. Obvezno školovanje traje 6 g., ali je i dalje slabo pohađanje, posebice među djevojčicama. Problem je i nedostatak sredstava, nastavnika i škola.
Gospodarstvo
jezero Čad, ribari
tržnica na ulici u Ibadanu
tržnica deva u Kanu, sjev. Nigerija
Iako je u apsolutnom smislu nigerijsko gospodarstvo jedno od najvećih u Africi, prema BNP-u po stanovniku N. se ubraja u siromašne zemlje. Tradic. agrarno gospodarstvo počelo se transformirati 1970-ih, kada su se zbog porasta cijena nafte naglo povećali prihodi. Došlo je do snažnih migracija prema gradovima, ostale grane gospodarstva, posebice poljoprivreda, zapuštale su se i N. je od nekadašnjeg izvoznika postala uvoznik hrane da bi zadovoljila potrebe naglo rastućeg stanovništva. Potkraj 1980-ih i tijekom 1990-ih, zbog fluktuacija cijena nafte, zemlja je postupno upadala u krizu, zaduživala se, rasla je inflacija, a stanovništvo osiromašivalo. Vlada (često vojna) nije ni nastojala diversificirati gospodarstvo, a polit. nestabilnost i korupcija nisu privlačili strane ulagače. Tek u novije vrijeme pokrenuti su programi povećanja proizvodnje hrane i započela je privatizacija naftnog sektora. Poljoprivredom se bavi oko pol. aktivnog stanovništva, a ona daje oko četvrtine BDP-a. Gl. su poljodjelska područja na ravnjacima Jos i Yoruba, te i od donjeg Nigera. Gl. su problemi usitnjenost posjeda, primitivne metode obrade (ugar), povremene suše. Za vlastite potrebe uzgajaju se manioka, jam, riža (među 10–15 vodećih svj. proizvođača), kukuruz, brašnaste banane, a na sušnijem S i proso, sirak i kikiriki. Od komerc. kultura najvažnije su kakao (4. svj. proizvođač), kaučuka (7), nešto palmina ulja (1. svj. proizvođač do 1970), kikirikija i pamuka. U sjev. dijelu razvijeno je govedarstvo (Fulani), na J uzgoj svinja i peradi. Ribarstvo, morsko i slatkovodno (jezero Kainji), važno je u zadovoljavanju prehr. potreba. Iako se dobiva nešto vrjednijih vrsta trop. drva (tikovina) ili se šume sade radi dobivanja kaučuka i zaštite od širenja pustinje na S, šumarstvo je slabo razvijeno, šumske površine najviše su ugrožene krčenjem radi dobivanja poljoprivr. površina (posebice u gusto naseljenoj delti), a na S i požarima. Najveće rudno bogatstvo N. je nafta, vrlo cijenjena zbog male količne sumpora, većinom u delti Nigera i podmorju ispred nje. N. je po proizvodnji oko 10–12. mjesta u svijetu i članica OPEC-a. Uz naftu su i velika nalazišta plina koja se samo djelomično iskorištavaju. Od ostalih ruda ima nešto ugljena, željezne rude, dragoga kamenja, a nekoć velika prozvodnja rude kositra na ravnjaku Jos u opadanju je. O. 40% el. energije dobiva se u hidroelektranama, ostalo u termoelektranama na naftu i plin. Ind. je slabo razvijena i malo sudjeluje u BDP-u, program industrijalizacije cijele zemlje slabo je uspio, gl. područja su na obali, a u unutrašnjosti samo u gl. gradovima sav. država. Najvažnija grana ind. je petrokemija (4 velike rafinerije, umjetnih gnojiva), a slijedi kovinska ind. (čeličane i proizvodnja alumnija). Ostala ind. ugl. je sitnija i namijenjena domaćim potrebama: prehr. (uključivo i proizvodnja pića), tekst., građev. materijala, drvna, sitna kovinska, proizvodnja plast. masa te sklapanje vozila. Rašireni su tradic. obrti (lončarstvo, tkanje, rezbarenje…). Zbog novijeg rasta cijene nafte izvoz je znatno veći od uvoza. Nafta i derivati te plin daju 95% vrijednosti izvoza, ostatak kakao i kaučuk. Najviše se izvozi u SAD, zemlje EU-a, Japan, Indiju. Uvoze se strojevi, oprema i vozila, kem. proizvodi, stoka i prehr. proizvodi, različita industr. roba, najviše iz Kine, Vel. Britanije i drugih zemalja EU-a, SAD-a i R Koreje. Prom. sustav odražava činjenicu da je Nigerija bila kolonija. Osnovu želj. mreže čine linije iz dviju gl. luka – Lagosa i Port Harcourta prema unutrašnjosti. U sred. dijelu zemlje te su linije spojene i imaju još nekoliko ogranaka, ali želj. promet postupno gubi putnike i robu (i zbog smanjenja izvoza ruda i poljoprivr. proizvoda). Cestovna je mreža razmjerno gusta, posebice na JI. Tijekom 1970-ih intenzivno se gradilo, ali je poslije zbog nedostatka sredstava održavanje bilo slabo i danas su mnoge ceste propale. Međunar. zračne luke su u Lagosu, Port Harcourtu, Abuji, Calabaru i Kanu, a zračni promet važan je i u unutrašnjem povezivanju.
BNP (2003.): 47,75 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2003):
poljoprivreda 27%, industrija 49%, usluge 24%
Udio zaposlenih po sektorima (2003):
poljoprivreda 32%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001): 45–50%
Inflacija (pros. 1990–2001): 26,5%; (2004.: 16,5%)
Realan rast gospodarstva (pros. 1990–2002): 2,4% (2003.: 10,7%)
Uvoz (2003): 10,9 mlrd. USD
Izvoz (2003): 24,1 mlrd. USD
Povijest
Najstariji tragovi naseljenosti na prostoru današnje N. potječu iz razdoblja neolitika. Najstarija organizirana kultura nazvana je Nok (od ←500. do 200). Tijekom VIII. i IX. st. na području sjev. N. i juž. Nigera ustrojene su države naroda Hausa, podložne od XIV. do XVI. st. državama Mali i Songhai (sa središtima u današnjem Maliju). Na prostoru sjeveroist. N. narod Kanuri ustrojio je u VIII. st. državu Kanem sa središtem u današnjem Čadu, koja je pod svojim vrhovništvom držala susjedne državice naroda Hausa u sjeveroist. i juž. Nigeru; u XI. st. na područje države Kanem prodire islam. Nakon slabljenja u XIV. st. država Kanem obnavlja se u XV. st. pod nazivom Bornu sa središtem u današnjoj sjeveroist. N. Na zapadu N. ustrojena je između X. i XII. st. država Nupe, koja se održala do XVIII. st. U priobalju juž. N. stvorena je u X. st. država naroda Edo (Benin), a u XI. st. država naroda Joruba. U vrijeme dolaska port. pomoraca 1472. Benin je bio snažna država od granica Dahomeja do r. Nigera. Njezini vladari sklapali su potkraj XV. st. trg. sporazume s Portugalcima (trgovina robljem), u XVI. st. s Englezima, a u XVIII. st. s Nizozemcima. U XVIII. st. Englezi su istisnuli ostale eur. suparnike i preuzeli nadzor nad većim dijelom ovog područja. Poč. XIX. st. narod Fulbe ustrojio je snažnu islam. državu sa sjedištem u Sokotu u sjeverozap. N., a njihov vođa Usman dan Fodi uzeo je naslov kalifa (1804–17). Pritom su Fulbe pokorili narode Hausa i Nupe te ovladali pretežitim dijelom sjeverozap. i sr. N., juž. Nigera i sjev. Benina. Englezi su od 1840-ih postupno prodirali duž toka Nigera u unutrašnjost i 1879. utemeljili Ujedinjenu afr. kompaniju, koja je 1886. dobila kraljevu povelju i faktički stekla vrhovnu vlast u dolini Nigera. Sukobi eur. kolon. sila za prevlast nad ovim područjem pojačavaju se potkraj XIX. i poč. XX. st. Prijeporna pitanja razriješena su nizom anglo-franc. i anglo-njem. sporazuma, kojima su razgraničene njihove zone utjecaja u N. God. 1900. brit. vlada preuzela je upravu nad dotadašnjim teritorijem kralj. kompanije za Niger te od juž. dijela toga područja i obalnog pojasa ustrojila protektorat Juž. N., dok je sjev. područje postalo protektorat Sjev. N. God. 1906. Lagos i Juž. N. sjedinjeni su u “koloniju i protektorat Južna Nigerija”, a 1914. to je područje ujedinjeno sa Sjev. N. kao “kolonija i protektorat Nigerija”. God. 1919, na osnovi Versailleskoga mirovnog ugovora, dio bivšega njem. Kameruna priključen je N. kao mandatno područje. Nakon II. svj. rata jača pokret za stjecanjem neovisnosti N.; 1944. osnovana je stranka Nac. savjet Nigerije i Kameruna (od 1962. Nac. konvencija nigerijskih građana – NCNC), koju je predvodio Nnamdi Azikiwe. Os. je bila aktivna u ist. N. God. 1951. osnovana je u zap. N. Akcijska skupina (AG) pod vodstvom O. Awolowa, a u sjev. N. Nar. kongres Sjevera (NPC). God. 1946. i 1951. provedene su ustavne reforme. Prema novom ustavu iz 1954. N. je postala federacija s gen. guvernerom na čelu. Na parlamentarnim izborima 1959. pobjeđuje koalicija NPC-a i NCNC-a. Neovisnost N. proglašena je 1960. Plebiscitom 1961. u bivšem starateljskom području Brit. Kamerun birači Sjev. Kameruna izjasnili su se za sjedinjenje s N., što je iste god. i ostvareno. God. 1963. N. je proglašena republikom, ostavši i dalje članicom Commonwealtha, N. Azikiwe postao je prvi predsj. republike, a predsj. vlade Abubakar Tafawa Balewa. Voj. udarom 1966. skupina časnika svrgnula je vladu i suspendirala ustav, a predsj. vlade A. T. Balewa je ubijen. Vlast u zemlji preuzeo je zapovjednik voj. snaga Johnson Aguiyi-Ironsi, polit. strankama zabranjeno je djelovanje i uvedeno je unitarno uređenje države. U novom voj. udaru u srpnju iste god. ubijen je Ironsi, a vlast je preuzeo zapovjednik stožera potpukovnik Yakubu Govon, koji dekretom ponovno uspostavlja federativno uređenje. Od 1966. zemlju potresaju međuvjerski i stranački sukobi, posebno stradavaju pripadnici plemena Ibo na S zemlje, koji započinju masovno iseljavanje u svoju postojbinu Ist. N. Neovisnost potonje regije, pod imenom Republika Biafra, proglasio je 1967. potpukovnik (poslije general) Odumegwu Ojukwu. Taj čin dovodi do krvavoga građ. rata (poginulo je oko 1,5 mil. ljudi, ponajviše od gladi) koji je trajao do 1970, kada je Biafra ponovno priključena N. God. 1975. voj. snage s brigadirom Ramatom Mohammedom Murtalom svrgnule su generala Govona, a vlast u zemlji preuzela je voj. hunta predvođena Murtalom. Potonji je ubijen u novom voj. udaru 1976, ali su njegovi pristaše zadržali vlast. Dotadašnji načelnik stožera Olusegun Obasanjo preuzima svu vlast u državi i uvodi izvanredno stanje (do 1978). Na izborima pobjeđuje Nar. stranka Nigerije, čiji je prvak Shehu Usman Aliyu Shagari postao civilni predsj. države (1979); ponovno je izabran i na izborima 1983. Polit. i međuetnički sukobi dovode iste god. do obaranja Shagarijeve vlade, a vlast preuzima general Muhammed Buhari, oboren s vlasti novim vojnim udarom (1985) koji je predvodio general → Ibrahim Babangida te preuzimanjem vlasti najavio borbu protiv korupcije, gospodarski rast zemlje, socijalne reforme i prijelaz na civilnu vlast. Godine 1986. Nigerija pristupa Organizaciji islamske konferencije, što dovodi do novoga vala zaoštravanja sukoba između muslimana i kršćana te do vjerskih nemira (1987). Predsjednički izbori provedeni su 1993, ali ih je Babangida poništio zbog čega je morao predati vlast privremenom predsjedniku Ernestu Shonekanu. Već nakon tri mjeseca smijenjen je vojnim udarom generala Sanija Abache. Nakon njegove smrti (1998) naslijedio ga je kao privremeni predsjednik general Abdulsalami Abubakar. U proljeće 1999. održani su parlamentarni izbori na kojima je pobijedio kandidat Narodne demokratske stranke O. Obasanjo (ponovno izabran u travnju 2003). Od 2007. predsjednik je Umaru Yar’Adua, kojega je 2010, zbog bolesti, zamijenio potpredsjednik Goodluck Jonathan (pobijedio na izborima 2011).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: