Nikejsko Carstvo (1204–1261), jedna od država sljednica Biz. Carstva, nastala nakon križarsko-mlet. zauzeća Carigrada 1204. Osnovao ga je Teodor I. Laskaris (1204–1222), zet biz. cara Aleksija III. Angela, koji se nakon pada Carigrada povukao u maloazijski dio carstva i okupio oko sebe biz. nezadovoljnike novouspostavljenim okolnostima (okupacija) te se utvrdio u Nikeji (danas Iznik, 40 km ji od Carigrada). Do 1208. uspostavio vlast nad većim dijelom maloazijskih biz. posjeda te se okrunio za cara. God. 1211. spriječio neuspjeli pokušaj svojega punca Aleksija III. Angela da preuzme vlast te ga zatočio u jednom nikejskom samostanu. Zadržavši tradic. drž. institucije, postigao da je carstvo zadobilo u grč. svijetu status legitimnog nasljednika Biz.. Carstva, iako je za očuvanje tog položaja moralo voditi borbe ne samo s križarskim, nego i biz. državama sljednicama (Epirska Despotovina, Trapezuntsko Carstvo). Teodorov nasljednik i zet Ivan III. Duka Vatac (1222–1254) porazio je, uz pomoć Bugara 1230. kraj Klokotnice epirskoga despota i solunskoga kralja Teodora Angela, a 1246. uspješno je ratovao protiv Bugara. Uspostavio savez s rim.-njem. carem Fridrikom II. te dobre odnose s papinskom kurijom i gospodarski ojačao državu. Pod vladavinom njegova sina Teodora II. Laskarisa (1254–1258) i unuka Ivana IV. Laskarisa (1258–1261), umjesto kojeg je kao regent i suvladar upravljao Mihael Paleolog, uspješno su suzbijeni mongolski upadi. Sklopivši savez sa Genovom i onemogućivši time mlet. prevlast na Egejskomu moru, Mihael je 25. VII. 1261. zauzeo Carigrad te obnovio Biz. Carstvo uzevši naslov cara Mihaela VIII. Ivan IV. Laskaris ubrzo je oslijepljen i interniran u tvrđavi u Bitiniji, gdje je ubrzo i umro.