noetičko (prema grč. noesis mišljenje, razumijevanje), u filozofiji, ono što pripada misaonom uvidu, djelovanju uma i intuiciji, nasuprot diskurzivnoj spoznaji razuma i osjetilnoj percepciji. Noetička spoznaja najviši je oblik spoznaje u kojem je ona svjesna sama sebe; samosvijest. Takav je oblik spoznaje Aristotelovo “mišljenje mišljenja”, u kojem se onaj koji misli poistovjećuje s onim što se misli. Noetika u skolastičkoj filozofiji isto je što i spoznajna teorija; u XVII. st. označavala je učenje o pojmu, poslije oznaka za logiku u cjelini.