nominalizam (prema lat.), jedan od smjerova u skolastičkoj filozofiji po kojem opće ideje (univerzalije) ne odgovaraju stvarnosti i nemaju objektivne vrijednosti. Budući da pojmovi uopće ne postoje kao stvarnosti, niti u stvarima niti izvan njih, ljudskom se umu predstavljaju samo u obliku imena, dok je stvarno isključivo pojedinačno biće. Takvo se shvaćanje suprotstavljalo skolastičkom realizmu, kao svojevrsnom dogmatizmu. Za utemeljitelja n. drži se u ranoj skolastici Roscelin (XI. st.), a os. ga je produbio W. Ockham u svojem konceptualizmu. Preko njega n. je prodirao u prir. znanosti i u spoznajnu teoriju empirizma. Ponovno je preuzet u XX. st., os. u mat. logici, analitičkoj teoriji jezika i dr.