Normani

Normani (srednjovj. lat. Northmanni; ljudi sa sjevera), ime koje se u ranome sr. vijeku koristilo za pripadnike svih germ. skandinavskih naroda. Vojni i pljačkaški pohodi N. (nazvanih u Zap. Europi i imenom Vikinzi ili u Ist. Europi Varjazi), praćeni njihovom kolonizacijom na Brit. otočju (područje tzv. Danskog zakona, otočja Shetland, Orkney, Hebridi, otok Man, Caithness i Sutherland u Škotskoj, Dublin), Islandu i Grenlandu, započinju napadima na Franačko Carstvo Karla Velikog o. 800, da bi najjači intenzitet doživjeli tijekom IX. i X. st. Napadi N. na Zap. Franačko Kraljevstvo jenjavaju nakon što je kralj Karlo III. Glupi podijelio 911. normanskom vođi Rolonu područje oko Rouena i ušća Seine kao posebno vojvodstvo (→ Normandija). Iako je tijekom X. st. imigracija novih useljenika iz Skandinavije u Normandiju zamjetna, u kult. smislu normandijski N. ubrzo prihvaćaju franc. jezik i franačke društv. institucije. God. 1066. normandijski vojvoda Vilim II. Kopile porazio je Anglosase i osvojio Englesku (tzv. Normansko osvajanje) te postao engl. kralj (kao Vilim I. Osvajač). Normanska dinastija vladala je Engleskom do 1154. (u muškoj liniji do 1135), kada je nasljeđuje dinastija Anjou-Plantagenet. Oko 1030. normandijski N. započinju i osvajanje juž. Italije te u njoj osnivaju grofovije Aversu (Rikard od Averse) i Siciliju (Roger I.) te vojvodstva Apuliju i Kalabriju (Robert Guiscard). Južnotal. N. vode borbu s Bizantom za prevlast na Jonskomu moru te s magrepskim Arapima za prevlast nad pom. prolazom između ist. i zap. Sredozemlja (Malta, Tunis), a povremeno se sukobljavaju i s hrv. vladarima (Amiko II.). Kao papinski vazali (od 1046) podržavaju grgurovsku reformu te stupaju u protubiz. savez s hrv. kraljem Zvonimirom (1080–1081). Pod vodstvom Boemunda, sina Roberta Guiscarda, i njegova nećaka Tankreda, južnotal. N. sudjeluju u I. križarskom ratu te osnivaju u Svetoj zemlji vojvodstvo Antiohiju i grofoviju Tripolis. God. 1130. sicilski grof Roger II. objedinio je sve južnotal. normanske državice i uspostavio Sicilsko Kraljevstvo, jednu od najnaprednijih i najzanimljivijih srednjovj. država, koja svoj vrhunac postiže za vladavine Vilima I. Lošeg i Vilima II. Dobrog. Vrhovništvo normanskih sicilskih kraljeva priznavao je od 1185–1192. i Dubrovnik. Izumrćem zakonite muške loze dinastije Sicilsko Kraljevstvo prešlo je udajom Konstance, sestre Vilima I., za cara Henrika VI. na njem. dinastiju Hohenstaufen.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: