Novak, Slobodan

Slobodan Novak
Novak, Slobodan, hrvatski prozaik, pjesnik, dramski pisac, esejist, novinar i dramaturg (Split, 3. XI. 1924 – Zagreb, 25. VII. 2016). Školovao se u Rabu, Splitu, Rijeci i Zagrebu, gdje je završio Filozofski fakultet 1953. Radio kao lektor, urednik, novinar i dramaturg. Književni početak obilježen je patetičnim stihovima vezanima uz ratne traume, Glasnice u oluji (1950). Nastavlja pisati intimističke i introspektivne pjesme od kojih se osobito ističu: Agava, sunce i kamen; Smrt u snu. Prozni opus započinje kratkim autobiografskim romanom Izgubljeni zavičaj (1955). U zbirci novela Tvrdi grad (1961) slijedi egzistencijalističku proznu poetiku, kojoj dodaje crnohumorni ton. Najuspješnijim se smatra roman Mirisi, zlato, tamjan (1968) u kojem se tematizira pozicija politički neprilagođenog, izoliranoga pojedinca u specifičnim društvenim okolnostima socijalizma. Središnji lik Madone dobiva simboličko značenje tradicionalnih i konzervativnih vrijednosti. Tehnika pripovijedanja bliska je autobiografskoj prozi: pripovijedanje u prvom licu bogato refleksivnim dijelovima i autoironijskom pozicijom. I sljedeći roman, Izvanbrodski dnevnik (1977), kritičari su tumačili na razini doslovnog i alegorijskog značenja, u kojem je središnji simbol otok. U autoreferencijalnoj noveli Hlap (1986) Novak tematizira ulogu pisca u oblikovanju hrvatske kulture. Objavljivao je i esejistiku, a 2005. tiskao je novi roman Pristajanje, svojevrstan nastavak Mirisa. Dobitinik Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 1990, redoviti član HAZU od 1991.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: