novoskolastika ili novotomizam, smjer u filozofiji koji označava obnovu skolastičke filozofije, odn. filozofije T. Akvinskog, na prijelazu XIX. i XX. st. i u prvoj pol. XX. st. Osim pov. istraživanja srednjovj. duhovnog života, smjer je označavao ponovno utemeljenje metafizike na skolastičkim izvorima (O. Willmann, D. J. Mercier, E. Przywara i dr.), os. istraživanje tomističke filozofije (Taparelli, Liberatore, Sertillanges, J. B. Lotz), okretanje i početak zbližavanja s modernom empirijskom psihologijom, prirodoznanstv. spoznajama, filozofijom religije, soc. filozofijom i filozofijom morala. To je otvaranje rezultiralo nizom rasprava između novoskolastike te fenomenologije i egzistencijalne filozofije. Ostali važniji predstavnici: J. Kleutgen, G. Hermes, A. Gemelli, J. Maritain, K. Rahner i dr.