Novska
Novska, grad i središte gradskoga upravnog područja, u Sisačko-moslavačkoj županiji, u podnožju Psunja, uz autocestu Zagreb–Lipovac i posavsku željezničku prugu; 38 km sjeverozapadno od Nove Gradiške i 104 km jugoistočno od Zagreba; leži na 125 m apsolutne visine. Grad ima 7028, a gradsko upravno područje 13 518 stanovnika (2011). Kovinska, drvna i građevinska (ciglana) industrija; u okolici ležišta nafte i prirodnoga plina. Župna crkva sv. Luke Evanđelista, kapela sv. Jurja. Arheološka istraživanja upućuju na činjenicu da je područje grada bilo nastanjeno već u rimskom razdoblju. Prvi spomen naselja, na mjestu kojega se poslije razvio grad, datira iz 1334., kada se u popisima župa Zagrebačke biskupije spominju župa i crkva sv. Dimitrija. U razvijenom i kasnom srednjem vijeku područje grada bilo je u posjedu obitelji Svetački, koja je 1532., zbog osmanskih provala, podignula ondje utvrđeni grad Novi (Novigrad, Ujvár). Pod sve većim pritiskom Osmanlija, gospodar Novoga, Kristofor II. bio je prisiljen 1540. prihvatiti osmansku vlast, a u listopadu iste godine Osmanlije su zauzeli ovu utvrdu. Nakon završetka → Velikoga (Bečkog) rata 1699. područje Novske i utvrda Novi bili su uključeni u sastav → Vojne krajine. U XVIII. stoljeću u Novskoj je izgrađena župna crkva sv. Luke Evanđelista. Snažan poticaj gospodarskom razvitku dala je izgradnja Krajiške ceste (1769), što je pridonijelo tome da naselje postane lokalno administrativno središte. Potkraj XIX. st. grad je željeznicom povezan sa Sunjom i Novom Gradiškom (1888), a nešto poslije i s Dugim Selom (1897). Tijekom → Domovinskoga rata (1991–95) grad je bio na prvoj crti takozvane zapadnoslavonske bojišnice. U veljači 1992. ušla je u sastav jedne od četiriju UNPA-zona – sektor Zapad ili Zapadna Slavonija. Rodno je mjesto hrvatskoga književnika, prevoditelja i esejista → Slavka Batušića.