opažanje, u filozofiji, zamjećivanje osjetilima, doživljaj prisutnog predmeta; čin kojim čovjek spaja aktualne osjete u jednu cjelinu. U širem smislu svaki spoznajni čin (→ percepcija). U znanosti, postupak koji sustavno i kritički promatra i proučava određeni predmet i njegova svojstva. O. je najvažnija metoda mnogih empirijskih znanosti koje se temelje na induktivnom prikupljanju i tumačenju iskustvenih činjenica i promjena. U psihologiji, o. se pojavljuje u dva osnovna oblika: kao samoopažanje (introspekcija) i vanjsko tzv. objektivno opažanje. Samoopažanje je tradic. introspektivna psihologija držala isključivom metodom u psihologiji, dok je objektivistički orijentirana psihologija, tzv. psihologija ponašanja (biheviorizam), prihvatila vanjsko o. jedinom prihvatljivom metodom psihologije.