Osor

Osor, panorama

Osor, katedrala
Osor, naselje, administrativno pripada gradskom upravnom području Maloga Lošinja, u Primorsko-goranskoj županiji; leži na 3 m nadmorske visine; ima 60 stanovnika (2011). Smjestio se na jugozapadnoj obali otoka Cresa na uskoj, umjetno prokopanoj prevlaci koja povezuje Cres s Lošinjem (pokretni most) i odvaja Osorski zaljev na sjeveru i Lošinjski kanal na jugu. Luka. Turizam. Crkva sv. Marije (1414) s franjevačkim samostanom u uvali Bijar. Nova katedrala s izdvojenim zvonikom. Gotička crkva sv. Gaudencija. Vijećnica s ložom u prizemlju, danas muzej. Biskupska palača. Ostatci benediktinske opatije sv. Petra s trobrodnom romaničkom bazilikom. Na ulazu u grad nalazi se reljef s prikazom krilatoga lava (XV. st.), simbola mletačke vlasti. Brojna arheološka nalazišta iz pretpovijesnoga (kameni grobovi iz brončanoga doba, ilirske gradine) i rimskoga razdoblja (gradske zidine, temelji hrama, rimski natpisi i dr.). Od 1976. održava se međunarodni glazbeni festival Osorske glazbene večeri. Ilirsko naselje u rimsko doba (Apsoros) postaje važnom lukom na pomorskom putu između Salone i Akvileje. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva ulazi u sastav bizantske teme Dalmacije. U VI. st. bio je sjedište Osorske biskupije. U doba kralja → Tomislava bio je priključen Hrvatskoj. Poslije se smjenjuje vlast Bizanta i Mlečana, a za kraljeva Petra Krešimira IV. i Zvonimira ponovno bio je u sastavu Hrvatskoga Kraljevstva. Osim kraćega razdoblja kada se nalazio u sastavu hrvatsko-ugarske države (1358–1409), od 1118. do 1797. bio je u posjedu mletačkih prekojadranskih stečevina kao dio pokrajine Dalmacije. Uskočki ratovi u XVI. i početkom XVII. st. i učestalost epidemije malarije uzrokovali su postupan gospodarski i demografski pad naselja, posebice otkada su Mlečani sjedište otoka premjestili u Cres. Nakon propasti Mletačke Republike bio je pod austrijskom vlašću do 1918 (osim kratkoga razdoblja od 1805. do 1815. kada je bio pod francuskom upravom). Rapallskim ugovorom 1920. pripao je Italiji; Hrvatskoj je priključen 1943.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: