Oton III., njem. kralj i rim.-njem. car (Reichswald Kessel, VII. 980 – Paterno, kraj Viterba, 23. I. 1002). Sin Otona II. Za njem. sukralja proglašen u Veroni 983; okrunjen u Aachenu neposredno nakon očeve smrti. U vrijeme njegove malodobnosti kao regentica je vladala njegova majka Teofana (983–91), a nakon njezine smrti baka Adelaida. Samostalno zavladao 994. God. 996. na poziv pape Ivana XV. krenuo u Italiju, u Paviji okrunjen za kralja Italije. Nakon smrti Ivana XV. doveo za papu svojeg bratića Brunu Koruškog (Grgur V.), koji ga je 996. okrunio naslovom rim.-njem. cara. Ratovao sa slav. Abodritima i Ljutičima (997). God. 998. ugušio rim. ustanak protiv Grgura V. Nakon Grgurove smrti (999) za papu je njegovim poticajem izabran Gerbert od Aurillaca (Silvestar II.), s kojim je djelovao na obnovi univerzalne carske ideje (renovatio imperii Romanorum). Težio uspostavi prijateljskih odnosa sa susjednim srednjoeur. zemljama (Češka, Poljska, Ugarska). Podupro osamostaljenje Češ. i Polj. crkve od njem. biskupija (osnutak nadbiskupija u Pragu, Gnieznu, Wrocławu i dr.). God. 1000. hodočastio na grob sv. Vojtjeha (Adalberta) u Gnieznu. God. 1001. istjeran pobunom iz Rima; umro tijekom priprema za ponovnu uspostavu carske vlasti u Rimu.