Y. Ozu, scena iz filma Priča o Tokyju
Ozu, Yasujiro, japanski filmski redatelj i scenarist (Tokyo, 12. XII. 1903 – Tokyo, 12. XII. 1963). Jedan od klasika japanskoga i svjetskoga filma. Od 1923. snimatelj, a od 1927. režira igrane filmove (povijesni Mač pokajanja, 1927), te niz komedija. Postupno razvija svoj vrlo osobit meditativno-promatrački stil u žanru gendai-geki (filmovi suvremene tematike), posvećujući se ponajviše temi raspada japanskog obiteljskog života pripadnika niže srednje klase u suvremenim uvjetima. Unutar 1vrlo konzistentna opusa s ponavljanim motivima, film Priča o Tokyju (1953) izdvojen je kao njegovo najsugestivnije i na Zapadu najpoznatije djelo. Zapadni svijet otkriva ga sa zakašnjenjem, od 1970-ih godina, jer Japanci nisu slali filmove na tamošnje festivale smatrajući svijet Ozuovih filmova odveć lokalno vezanima. Od tada do danas Ozuovi filmovi utječu na mnoge ugledne japanske i zapadnjačke redatelje. Ostali važniji filmovi: Zbor iz Tokyja (1931), Rođen sam, ali… (1932), Jedini sin (1936), Kokoš na vjetru (1948), Kasno proljeće (1949), Rano ljeto (1951), Plutajuće trave (1959), Kasna jesen (1960), Jesensko popodne (1962).