Pag

Pag, zborna crkva
Pag, grad i središte gradskoga upravnog područja, u Zadarskoj županiji, na istoimenom otoku, na istočnoj obali otoka u Paškom zaljevu, u podnožju Kršine. Grad ima 2849, a gradsko upravno područje 3846 stanovnika (2011). Luka. Unutarnji dio zaljeva, u kojem je smještena luka, plitak je i muljevit te ulaz u luku predstavlja kanal širine 50 m, dubine do     3,5 m. Tradicionalno proizvodnja soli. Turizam. Iako je u ilirskom i rimskom razdoblju na otoku Pagu postojalo nekoliko naselja, sam grad Pag razvio se razmjerno kasno, pa tako prvi njegov spomen datira iz 1070. Ipak, radilo se o ruralnom naselju, a ne o gradu, o čemu svjedoči i latinski naziv villa Pagi. Urbana jezgra oko koje se razvio srednjovjekovni Pag nalazila se na mjestu današnjega Staroga grada. Najznačajniji trenutak dogodio se 1244, kada mu je kralj Bela IV. izdao privilegij slobodnoga kraljevskoga grada što je stvorilo pretpostavke za daljnji društveni i gospodarski razvitak ove komune koji se temeljio na eksploataciji soli iz otočkih solana. Znatan dio paških solana u razvijenom i kasnom srednjem vijeku bio je u vlasništvu pojedinih zadarskih patricijskih obitelji, pa su Pažani tijekom XIV. st. nekoliko puta bili saveznici Mletačke Republike (1311–13., 1345–58) u mletačkim ratovima protiv Zadra. Prema ugovoru Zadra i Paga iz 1313., Pagu je ostavljena određena komunalna autonomija, pa su tako Pažani imali pravo izbora jednoga gradskoga suca, dok su za potkneza i drugoga suca zadarske vlasti birale njima odane Pažane. Prema odlukama mira sklopljenog između Mlečana i kralja Ludovika I. Anžuvinca 18. II. 1358. u Zadru, civitas et terra Pagi (grad i zemlja Paga) došli su pod izravnu vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. Ipak, do 1372. Pag je bio pod izravnom upravom Zadra. Tek je 1376. Ludovik I. potvrdio prava i privilegije, odnosno autonomiju grada Paga. Nakon Ludovikove smrti (1382) grad je opet došao pod zadarsku vlast, ali sa znatno skučenom autonomijom i ukidanjem određenih organa vlasti, prije svega gradske kancelarije. Godine 1393. dolazi do paške pobune protiv Zadra koja je završena razaranjem Paga te zatvaranjem ili ubojstvom istaknutih Pažana. Godine 1396. kralj Žigmund donio je odluku kojom se Pag izdvaja iz vlasti Zadra i izjednačuje sa svim ostalim autonomnim dalmatinskim gradovima. No u vrijeme Ladislava Napuljskoga Pag je opet bio pod vlašću Zadra, što je ukinuto dolaskom dalmatinskih gradova pod mletačku upravu 1409. Već 1410. Pagu je vraćena komunalna autonomija izražena kroz pravo izbora rektora, sudaca i savjetnika, dok je knez bio Mlečanin. Pravo ulaska u paško Veliko vijeće (consilium Pagi) postalo je nasljedno (približno od 1422), čime je bilo utemeljeno paško plemstvo, među kojim su se posebice isticali Mišolići, Zorovići, Portade, Jadrulići i Mirkovići. Do zatvaranja gradskoga vijeća došlo je 1451. Kao najvažniji izraz gradske autonomije 1433. kodificiran je statut grada Paga. Godine 1443. mletački Senat dopustio je gradnju novoga grada na mjestu zaštićenom od zadarskih napada, a osnovna gradnja trajala je nekoliko desetljeća (do 1474). U gradnji novoga naselja sudjelovao je Juraj Dalmatinac koji je radio i na izgradnji Kneževa dvora. Stari grad uglavnom je napušten. U crkvenom pogledu Pag je i dalje ostao podređen Zadarskoj nadbiskupiji. Tijekom druge polovice XV. i u prvoj polovici XVI. st. vladali su zategnuti odnosi između Paga i Raba zbog razgraničenja posjeda, što je razriješeno 1538. Monopol nad trgovinom i proizvodnjom soli u vrijeme mletačkih vlasti imala je središnja vlast u Veneciji, a veliko opterećenje za siromašnu pašku komunu bila je i obveza financiranja i opremanja jedne galije za česte ratne potrebe Mlečana, osobio u ratovima s Osmanlijama. Nakon propasti Mletačke Republike (1797) grad Pag dolazi pod vlast Habsburške Monarhije, koju je prekinulo kratkotrajno razdoblje francuske vladavine (1805–14) tijekom koje je u gradu osnovana pučka škola (1808). U razdoblju 1813–1918. Pag je opet bio pod austrijskom upravom. Za razvitak hrvatske nacionalne svijesti vrlo je važno utemeljenje Dalmatinskoga sabora 1861., kada je u Pagu započela politička borba između autonomaša i narodnjaka. Nakon pobjede narodnjaka na općinskim izborima 1893., u Pagu se uvodi hrvatski kao službeni jezik u upravi i školstvu. U prvoj polovici XX. st. došlo je do snažnoga, ekonomskim razlozima uvjetovanog emigracijskoga vala paškoga stanovništva u SAD, Kanadu i Australiju. Gospodarski oporavak grada i cijeloga otoka započeo je u 1960-ima snažnim zamahom turističke djelatnosti.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: