panenteizam, religijsko-filoz. učenje prema kojem je sve u Bogu. Svijet se ne može izjednačiti s Bogom koji je iznad svijeta i znatno više ovisi o njemu nego što Bog obuhvaća svijet. Termin potječe od K. M. Krausea (1828), koji je takvom filozofijom nastojao ujediniti panteizam s teizmom. Međutim, izraz se najčešće primjenjuje unatrag kao oznaka za naučavanja Plotina, Nikole Kuzanskog i Spinoze.