panlogizam (grč. preko njem.), filoz. učenje o umnosti cjelokupne zbilje, prema tome i o njezinoj apsolutnoj spoznatljivosti. Pojam uveo B. Erdmann da bi označio Hegelovu filozofiju prema kojoj je um bit ili ideja svega što postoji. Svako je biće samo čas u samorazvijanju i samoozbiljenju uma. U Hegelovu sustavu jedinstva umnog i zbiljskog sva je stvarnost konstruirana kao samorazvitak duha. Panlogističke postavke mogu se naći i prije, već kod Heraklita, zatim Platona, Plotina, Spinoze i dr.