pantomima, J. L. Barrault
pantomima, M. Marceau
pantomima (grč. preko franc.), uvriježen naziv za scensko prikazivanje bez govora, u kojem se glumac služi samo kretnjama, gestama i mimikom. Tradicionalno pantomimske izvedbe imaju glazb. pratnju. Podrijetlom iz antike, tvorcem se, prema grč. uzorima, smatra Livije Andronik (←III st.), kada se koristila maska sa zatvorenim ustima. Pod imenom mimodrama vrhunac razvoja dostiže u carskom razdoblju. Usprkos progonu Crkve, p. se u srednjovjekovlju zadržava kao svjetovna kaz. praksa, dok se poslije na dvorovima pojavljuje u plesnom obliku, vezujući se uz pastoralne i mitološke teme. Suvr. baletni izraz često rabi elemente pantomime (Stravinski, Casella), a potpunu umj. samostalnost u XX. st. pantomimi daju J. L. Barrault, E. Guyon i M. Marceau. Autonomna tradicija pantomimskoga kazališta karakteristična je za scensku umjetnost Indije, Kine i Japana.