paradigma (kasnolat.) 1. U gramatici, skup tipičnih oblika u promjeni (sklanjanju, sprezanju, poredbi) leksičkoga morfema u kombinaciji s gramatičkim morfemima, pa kao obrazac s primjerom služi kao uzorak za druge leksičke morfeme iste skupine. Često se prikazuje u tabličnom obliku, pa se i za takav prikaz kaže da je paradigma. Npr. paradigma za sklonidbu imenica vrste a muškoga roda: N –0/-o/-e, G -a, D -u, A = N/G, V -e/-u ili N, L = D, I -om/-em itd. ili jelen, jelena, jelenu, jelena, jelene, o jelenu, jelenom itd., pa je to uzorak i za druge odgovarajuće imenice. 2. Općenito, model, uzor.