parafraza (grč.) 1. Prepričavanje ili pojašnjavanje tuđeg teksta ili izreke drugim riječima, zadržavajući osnovni smisao izvornoga djela. Osnovna pravila za p. postavio je Marko Fabije Kvintilijan (o. 35–95) u djelu Obrazovanje govornika. 2. Slobodan prijevod ili prepjev iz jednog metričkog oblika u drugi. 3. glazb U višeglasju od XIII. do XVI. st. obrađivanje ili tzv. koloriranje cantusa firmusa koji je pritom mogao biti znatno izmijenjen ritmički ili melodički. U XIX. st. slobodna prerada opernih arija ili drugih napjeva pretežno u virtuozne koncertne fantazije za klavir (najpoznatije su one F. Liszta na dijelove opera Ernani i Rigoletto i na napjev Dies irae).