partitura (talijanski: partitura dioba, dijeljenje), grafički prikaz svih dionica nekoga glazbenog djela namijenjenog višečlanim sastavima – vokalnima (zborovi), instrumentalnima (komorni sastavi, gudački, puhački, simfonijski orkestri) ili mješovitima (pjevači solisti, zborovi uz instrumente). U silaznom smjeru (prema određenim pravilima) poredane dionice jedna ispod druge u više crtovlja omogućavaju potpun pregled nota koje istodobno zvuče. Začetke partitura moglo bi se naslutiti u srednjovjekovnim pokušajima zapisivanja svih dionica višeglasnih skladbi kako je to učinio Cipriano de Rore 1577. sa svojim četveroglasnim madrigalima, no pojava i razvoj partitura uglavnom su vezani uz razvoj orkestralne glazbe od XVII. stoljeća naovamo. U partiturama svih vrsta s vremenom se ustalio poredak dionica prema visini zabilježenih tonova i mjestu u izvođačkom sastavu.