Vesna Parun
Parun, Vesna, hrv. pjesnikinja (Zlarin, 10. IV. 1922 – Stubičke Toplice, 25. X. 2010). Školovala se na Zlarinu, u Šibeniku i Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala romanistiku i filozofiju. Od 1947. godine djeluje kao slobodna umjetnica, piše liriku, eseje, kritike i tekstove za djecu. Prevodila sa slovenskog, njemačkog, francuskog i bugarskog jezika. Prva zbirka lirike Zore i vihori (1947) dobila negativne kritike službenih socrealističkih kritičara, ali je pokazala temeljna svojstva njezina pjesništva – slikovitost i skladnost poetskog izraza. Zbirkom Crna maslina (1955) oblikuje se ljubavna tematika kao središte pjesničkog opusa. Uz neprekinut rad na romantičkoj lirici, od 1960-ih objavljuje satirične stihove usmjerene na područja politike i erotike. Njezino stvaralaštvo za djecu čini dvadesetak djela, od kojih je najizvođenije Mačak Džingiskan i Miki Trasi; u dramskom stvaralaštvu za odrasle značajna je scenska balada Marija i mornar. Važnija djela: Vidrama vjerna, 1957; Patka Zlatka, 1957; Ti i nikad, 1959; Konjanik, 1961; Otvorena vrata, 1968; Ukleti dažd, 1969; Stid me je umrijeti, 1974; Igre pred oluju, 1979; Šum krila, šum vode, 1981; Salto mortale, 1981; Pokraj rijeke Kupe kad se vrapci skupe, 1989; Nedovršeni mozaik, 1990; Ptica vremena, 1996; Smijeh od smrti jači, 1997; Mozak u torbi, 2001; More jadransko, 2001; Noć za pakost: moj život u 40 vreća, 2001; Da sam brod, 2002; Suze putuju, 2002. i dr.