Pastore, Annibale, talijanski filozof (Orbassano, 13. XI. 1868 – Torino, 27. II. 1956). Profesor filozofije znanosti u Torinu (1914–39); pozitivist i kritičar marksističke i egzistencijalističke filozofije. Prvi u Italiji razvio vlastitu filozofiju znanosti, čiji je središnji dio “logika potenciranja”, a sastoji se od triju načela: biće subobjekt, biće relacije i biće potencije, koje u međusobnim odnosima dobiva svoj potencijal. Donosi nov doprinos znanosti tvrdnjom da je prijelaz klasične mehanike na kvantnu teoriju moguć samo kao korelacija prijelaza s logičke intuicije klasičnoga poimanja stvarnosti na intuiciju nove zbilje. Važna su mu tumačenja geometrije i teorije relativnosti (W. Heisenberg i dr.). Glavna djela: O novom duhu znanosti i filozofije; O bitku i spoznaji; Čista misao; Logika potenciranja; Volja apsurda, povijest i kriza egzistencijalizma.