Patagonija, vrh Cerro
Patagonija, Nacionalni park Torres del Paine
Patagonija, Punta Arenas
Patagonija, najjužniji dio južnoamer. kontinenta; semiaridan plato koji se prostire preko gotovo cijele juž. Argentine. Obuhvaća 673 500 km2 između 37° i 51° j.g.š. Leži između Anda na Z, r. Río Colorado na S, Atlantskog oceana na I i Magellanova prolaza na J; Ognjena zemlja također se svrstava u Patagoniju. Ime dobila prema Patagoncima, indijanskom plemenu koje je do dolaska Europljana naseljevalo ovaj prostor. Sastoji se od visoravni ispresijecanih riječnim tokovima. Stepeničasto se spušta prema Atlantskom oceanu. Pojava pustinja i polupustinja. Obala se sastoji ugl. od visokih klifova; od mora su odijeljeni uskom obalnom nizinom. Najveće rijeke: Chubut, Río Colorado, Deseado, Chico, Río Negro. U području Anda velika jezera: Nahuel Huapí, Lácar, Viedma, Argentino. Suha i hladna klima. U vegetaciji ugl. prevladavaju trave i nisko raslinje. Uzgoj šljiva, badema, bresaka, povrća, aromatičnog bilja; ovčarstvo. Ležišta nafte, zemnog plina i ugljena; nalazišta željezne rude, olova, mangana, bakra, zlata, cinka i urana. Na rijekama Neuquén i Limay podignute hidroelektrane. Turizam. Slabo razvijena prom. mreža; obalnim područjem prolazi autocesta, želj. pruge spajaju ist. i zap. dio P. Važnije morske luke: Rawson, Deseado, Comodoro Rivadavia. Važniji gradovi su na obali: Punta Arenas, Comodoro Rivadavia, Neuquén. Prvobitno stanovništvo P. bili su Indijanci Tehuelči. Potkraj XVI. st. Španjolci koloniziraju obalu; god. 1778. osnivaju dva naselja, San José i Viedma. Englezi i Španjolci bore se za prevlast u tom području. Nakon što se Argentina osamostalila, P. gubi na važnosti. Vlada pokušava gospodarski oživjeti to područje potičući useljavanje. Mineralna bogatstva privlače čil. stanovništvo (čine velik udio u ukupnom stanovništvu P.).