Pauling, Linus Carl

Linus Carl Pauling
Pauling, Linus Carl, američki kemičar (Portland, 28. II. 1901 – Big Sur, California, 19. VIII. 1994). Doktorirao na Caltechu u Pasadeni. Profesor na više sveučilišta u SAD-u. Primijenio kvantnu mehaniku, točnije difrakciju X-zraka, difrakciju elektrona na određivanje strukture kristala i molekula. Uveo ideju hibridnih atomskih orbitala. Istraživao ionsku vezu te uveo pojam elektronegativnosti. Objasnio usmjerenost valencija. Uveo u kemiju pojam rezonancije. Proučavao proteine i predložio (prije F. Cricka i J. Watsona) helikoidalnu strukturu DNK. Dobio Nobelovu nagradu za kemiju 1954. Postavio biološku teoriju reakcije antitijelo–antigen (1940. s M. Delbrückom). Postavio teoriju anestezije i pamćenja (1960). Zalagao se za upotrebu vitamina C i za njegovu terapeutsku vrijednost u velikim količinama. Osnovao vlastiti institut za prirodoslovlje i medicinu u Palo Altu. Odbio suradnju na izradi atomske bombe. Među sudionicima → Pugwashke konferencije. Kao protivnik pokusa s nuklearnim naoružanjem dobio Nobelovu nagradu za mir 1962.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: