pauza (grč.), stanka, predah, odmor. Znak za časovitu odsutnost tona u nekom dijelu skladbe. Po svojoj je funkciji dio notnoga sustava i posebnim se znakovima naznačuje njezino trajanje odn. ritamska vrijednost, pa tako u suvr. notaciji svaka notna vrijednost ima odgovarajući posebni znak za pauzu (odatle nazivi cijela p., polovinska p. itd.). Trajanje p. može se, kao i kod nota, produljiti točkom ili koronom. P. za cijeli takt ima znak cijele p. bez obzira na duljinu takta. P. koje traju više taktova obilježavaju se brojkom iznad posebnih vodoravnih ili kosih crtica. Istodobna šutnja svih dionica neke višeglasne skladbe označuje se tzv. generalnom p.