plutej, starohrv. plutej s prikazom vladara, krstionica splitske katedrale
plutej (lat.) 1. U ant. doba, sprava koja je pri opsadi služila za zaštitu napadača. Izgrađena katkada u obliku kule, od vrbova pruća pokrivenih kožama; pokretala se uz pomoć kotača. 2. Uspravne kamene ploče oltarne pregrade u ranokršć. i srednjovj. crkvama. Dijelile su svetište od prostora za vjernike.