Pomorje (srednjovj. lat. Pomerania, polj. Pomorze, njem. Pommern), pov. pokrajina duž juž. obale Baltičkoga mora, između rijeka Odre i Visle. Nastanjeno u ranom sr. vijeku slav. plemenima; u X. st. u sastavu Poljske. Područje Zap. Pomorja (do r. Łebe na I) odvaja se u XI. st. od Poljske; 1170. postaje vojvodstvo kojim vladaju vojvode iz slav. dinastije. U XII. st. pod jakim je utjecajem germanizacije; 1181. ulazi u sastav Njem. Carstva te otpočinje intenzivna njem. kolonizacija. God. 1637. dinastija koja je vladala Zap. Pomorjem izumire u muškoj nasljednoj lozi. Po okončanju Tridesetogodišnjeg rata (1648) zap. dio Zap. Pomorja pripao je Švedskoj, a ist. dio Brandenburgu. Tijekom Sjev. rata (1720) Švedska je ustupila Brandenburgu juž. dio pokrajine Vorpommern s gradom Szczecinom, a zadržala područje s od r. Peene (Svenska Pommern). To je područje 1815. pripalo Pruskoj, čime je cijelo Zap. Pomorje postalo pruskom pokrajinom. Ist. ili Gdańsko Pomorje, odn. područje između r. Łebe i Gdańskoga zaljeva, u XII–XIII. st. priznaje suverenitet Poljske. God. 1308–09. pod vlašću je Njem. viteškog reda, da bi 1466. ponovno pripalo Poljskoj. U vrijeme podjela Poljske u drugoj pol. XVIII. st. pripalo Pruskoj (kao dio Ist. Pruske). Mirovnim ugovorom u Versaillesu 1919. vraćeno je Poljskoj, osim teritorija Gdańska, koji je postao slobodnom zonom pod protektoratom Društva naroda. Nakon 1945. sveukupan teritorij Pomorja od Odre do Visle pripao je Poljskoj.