Peić, Matko

Matko Peić
Peić, Matko, hrvatski putopisac, povjesničar umjetnosti i feljtonist (Požega, 10. II. 1923 – Zagreb, 30. X. 1999). Nakon školovanja u rodnome gradu, diplomirao 1947. na Akademiji likovnih umjetnosti i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1956. profesor na Akademiji likovnih umjetnosti, od 1991. redoviti član HAZU. Objavio niz monografija o slikarima (Slava Raškaj, 1957; Vanja Radauš, 1965; Vladimir Becić, 1966; Francuski slikari XVIII. stoljeća, 1967) te udžbenika iz likovnih umjetnosti (Pristup likovnom djelu, 1968; Susret s umjetničkim djelom, 1968). Prozu i poeziju počeo pisati još u 1940-ima, no najpoznatiji je kao osebujni putopisac, koji povezuje pjesnički dar i slikarsko opažanje (Skitnje, 1967; Ljubav na putu – od Drave do Jadrana, 1984; Crno zlato, 1974; Jesen u Poljskoj, 1969; Evropske skitnje, 1985). Pisao i pjesme (Lirika, 1968) i feljtone (Požega: eseji, feljtoni, putopisi, 1995).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: