Pelješac, Janjina
Pelješac, Orebić
Pelješac, poluotok u južnoj Dalmaciji, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji; površine 348 km2, dug 62 km; 7250 stanovnika (2011). Leži između Malostonskoga i Neretvanskoga kanala na sjeveru, Korčulanskoga kanala na zapadu te Pelješkoga i Mljetskoga kanala na jugu. S kopnom je povezan 1,5 km širokom Stonskom prevlakom. U reljefu se ističu vapnenačke uzvisine i dolomitne udoline; naslage fliša. Pelješac je najviši u zapadnom dijelu (vrh Sv. Ilija, 961 m). Klima je sredozemna; prosječna siječanjska temperatura oko 7 °C, a srpanjska oko 26 °C. Oskudan biljni pokrov. Maslinarstvo, vinogradarstvo (poznata vina dingač i postup), voćarstvo; stočarstvo. Tvornica ribljih konzervi. Turizam. Poluotokom prolazi uzdužna cesta. Trajektne veze Orebić–Dominče (Korčula), Trpanj–Ploče, Trstenik–Polače (Mljet) i Prapratno–Sobra (Mljet). Naseljen u ilirsko doba. Bio je pod rimskom vlašću. U VII. st. naseljavali su ga Hrvati. Bio je u sastavu Zahumlja. U XI. st. bio je pod vlašću Duklje, u XII. st. pod Raškom, a u XIII. st. kratko pod bizantskom vlašću. Od 1333. bio je pod Dubrovačkom Republikom. Da zaštite posjede na Pelješcu, Dubrovčani su podignuli fortifikacijski sustav i zidine. Nakon 1806. bio je u sastavu Habsburške, poslije Austro-Ugarske Monarhije. Od XVII. st. pelješki su pomorci plovili po Sredozemlju, Crnom moru, prema Velikoj Britaniji, Sjevernoj Americi, Javi i Sumatri. Dolaskom parobroda razvoj pomorstva stagnira. Od 1992. administrativno-teritorijalno organiziran je u dvije općine: Orebić i Ston, od 1997. od dijela općine Orebić stvorena je općina Trpanj.