P’enghu

P’enghu
P’enghu (port. Pescadores), skupina od 64 otoka, o. 50 km z od obale Tajvana; 127 km2; 91 500 st. Vulkanskog podrijetla, građeni od bazaltne lave i koraljnih vapnenaca. Najveći su P’enghu, Pai-sha i Yü-weng. Najviši vrh o. 48 m. Klima monsunska; kišno razdoblje traje od lipnja do rujna. Otoci su vjerojatno bili poznati Kinezima još u VII. st. pod imenom Liu-chiu. Prva naselja nastaju u XII. st. kada kin. ribari naseljavaju područje otoka; u XIV. st. izgrađena tvrđava na otoku P’enghuu, ali je stanovništvo 1388. preseljeno natrag na kopno. U XVI. st. otoci se ponovno naseljavaju, grade se ribarska naselja i voj. utvrde. U XVII. st. otoke nakratko osvajaju Nizozemci. Tijekom XIX. st. otoci postaju strateški važni, prvo ih zauzimaju Francuzi, poslije Japanci. Vraćeni Kini 1945; od 1950. dio provincije Tajvan. Uzgoj krumpira, kukuruza, prosa i kikirikija. Ribarstvo. Prehr. ind. Ležišta fosfata. Važnije naselje Makung (voj. baza i luka).