ples

ples, P. Longhi Nastava plesa, Venecija, Galleria dell’Accademia
ples, natjecanje u standardnom plesu
ples, natjecanje u latinskoamer. plesu
ples, ples u Ilirskoj dvorani, litografija
ples, ritmičko gibanje tijela praćeno gestama i mimikom, redovito uz glazbenu pratnju. Sadržaj mu može biti samo pokret, no može nešto priopćivati, objavljivati ili prikazivati. Poznat još u kameno doba, do danas se održao u svim ljudskim kulturama. U početku je služio u kultne svrhe kao sredstvo zaklinjanja, izganjanja zlih duhova, prikazivanja mitova, tumačenja nekih događaja ili stvaranja određenog raspoloženja (npr. borbenog). Često se izvodio pod maskama koje su prikazivale duhove predaka ili mitske junake. Iz Egipta preuzeti hramski plesovi, u ant. su Grčkoj bili dio kaz. zbivanja i služili su u odgoju mladih. U starome je Rimu p. služio u kaz. svrhe. U sr. vijeku izgubio je kultnu svrhu (zbog povezanosti s poganskim obredima i erotičnih značajki odstranjen je iz crkv. obreda), ali nije nestao iz društv. zbivanja, plesalo se čak i u procesijama, a plesovima u kolu pridošao je ples u parovima. Za p. je stvarana i posebna glazba. Srednjovj. i renesansni dvorovi postali su mjesta njegovanja plesa, određivana su plesna pravila i oblikovane pojedine vrste plesa. U drugoj pol. XVI. st. p. se počeo dijeliti na društv. i umjetnički, od kojih je svaki imao vlastiti razvoj i utjecaj na glazb. stvaralaštvo namijenjeno svakom od njih. Sred. prve pol. XVI. st. (1529) već se tiskaju plesne skladbe, o. 1600. plesna glazba počinje znatnije utjecati na glazb. stvaralaštvo, a u XVII. st. pridonijela je prenošenju težišta s vokalnog na instr. područje. Istodobno su se pojedine plesne skladbe počele povezivati u niz u kojem su izgubile svoju prvobitnu funkciju i postale su stilizirani stavci ciklusa zvanog suita. Slično će se poslije dogoditi i s drugim plesnim skladbama, os. menuetom, koji je od društv. plesa najprije postao stavak suite, zauzimajući usto istaknuto mjesto u dvoranskom baletu i kao jedna od plesnih točaka u operi, da bi u klasicističkom razdoblju postao samostalni treći stavak simfonije. Pojavom i jačanjem građ. staleža mijenja se i društv. položaj p., koji postaje obvezni dio javnih svečanih priredbi. Nadolaze i novosti – u XIX. st. najpopularniji p. su valcer, polka, mazurka, četvorka, kojih su u nar. plesovima. U XX. st. plesne novosti dolaze iz Sjev. i Juž. Amerike u kojima je snažno izražen crnački utjecaj u ritmovima i pokretima, a glazb. elementi u jazzu. Dug je popis novih plesova, seže od cakewalka, onestepa i twostepa, ragtimea i fokstrota, preko tanga, shimmyja, rumbe, sambe, calypsa do ča-ča-ča. Nove plesne ritmove u svoje su skladbe uvrstili mnogi istaknuti eur. skladatelji (Stravinski, Rave, Hindemith, Milhaud, Krenek). Održavaju se i šport. natjecanja plesnih parova, raznih kategorija, pod nadzorom međunar. šport. plesnog saveza, osn. 1952. (odn. Hrv. šport. plesnog saveza, osn. 1993. u Hrvatskoj). → balet; → narodni plesovi
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: