poema (grč.), lirsko-epski spjev srednje duljine u kojem se isprepleću narativni i emotivno-refleksivni elementi. Nastaje u razdoblju romantizma, koje je bilo sklono miješanju različitih knjiž. vrsta. Naziv p. ustalio se za djela romantičkih pjesnika, poput Byrona, Ljermontova, Puškina i Mickiewicza. U starijoj hrv. književnosti najviši doseg poeme religioznog nadahnuća postigao je I. Gundulić u poemi Suze sina razmetnoga, a u novijoj književnosti najpoznatija je Jama I. G. Kovačića.