Polić Kamov, Janko

Janko Polić Kamov
Polić Kamov, Janko, hrvatski književnik (Sušak, 17. XI. 1886 – Barcelona, 19. VIII. 1910). U Rijeci i Senju polazio gimnaziju, 1902. preselio se u Zagreb, gdje je prekinuo školovanje. Ubrzo je zatvoren zbog sudjelovanja u demonstracijama, zatim putuje s glumačkom družinom po jadranskoj obali. Godine 1907. odlazi u Italiju, zatim u Španjolsku, gdje umire. Pišući u razdoblju moderne, Kamov stvara zasebnu poziciju u kojoj se spajaju artizam i buntovni otklon od tradicije. Za života objavio dvije zbirke pjesama simboličnih naslova Psovka (1907) i Ištipana hartija (1907), dok mu sabrana djela izlaze tek 1956–58. Cjelovit opus otkriva Kamova kao vrsna pjesnika, pripovjedača i dramatičara, u čijim se djelima naizmjence očituju esteticizam i avangardistička opredjeljenja. Roman Isušena kaljuža smatra se sintezom njegova književnog rada, u tematskom i formalnom smislu, i prvijencem hrvatske književne avangarde. Ostala djela: Tragedija mozgova, 1907; Na rođenoj grudi, 1907; Ćaskanja, 1914; Novele i eseji, 1938; Pobunjeni pjesnik, 1997; Pjesme, novele, 1997.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: