Poljički statut, 1440.
Poljički statut, zbornik običajnog prava Poljičke općine. Govori o ustrojstvu Poljičke općine, sudstvu i upravi, kao i društv. strukturi, te donosi odredbe koje se odnose na kazneno, građ. i postupovno pravo. Najviši zajednički organi vlasti su “skupšćina” svih Poljičana, koja se sazivala izvanredno, i predstavnički “kupan općeni zbor” uz koji postoji “viće siromaško”. Izvršni organi vlasti su “veliki knez” i “Poljički stol” ili “banka”, u koji su mogli biti birani samo plemići. Među stanovništvom razlikuje plemenite “didiće” i “ugričiće”, koji imaju pravo na ubiranje podavanja i veću prav. zaštitu, te slobodne seljake i “kmetiće”, koji su bili podložni vlasniku zemlje i imali umanjenju poslovnu i prav. sposobnost, a spominju se i “vlasi”. U odredbama nalazimo starije i novije elemente. Tako, npr. iako odredbe upućuju na veliku važnost obiteljske imovine (“plemenšćina”), solidarnosti i kolektivne odgovornosti članova obitelji, pa i šire zajednice, prisutni su i elementi koji upućuju na raspadanje rodovskog društva (npr. pojava osobnog vlasništva). Prva poznata redakcija P. s. provedena je oko 1440, a od tada do XIX. st. više je puta redigirana. Najstariji sačuvani prijepis pisan ćirilicom zap. tipa jezikom u kojem se miješaju čakavski sa štokavskim elementima potječe iz XV. ili XVI. st. Prvi su ga objavili M. Mesić (1859) i V. Jagić (1890), a današnje standardno izdanje priredio je Z. Junković (1968). P. s. predstavlja važan izvor za hrv. običajno pravo.