A. Pope, rad J.-B. van Looa, oko 1742.
Pope, Alexander, engleski književnik (London, 21. V. 1688 – Twickenham, 30. V. 1744). Obrazovan u privatnim katoličkim školama i na klasičnim izvorima. Književni rad započeo prijevodom Homerovih epova na engleski te uređivanjem Shakespeareovih djela. Kao zastupnik neoklasicističke poetike bavio se odnosom poezije i kritike u svojem najznačajnijem djelu Esej o kritici. Virtuoz u pisanju takozvanim herojskim dvostihom, osobito se okomio na ismijavanje lažne učenosti, loš ukus i glupost općenito (društvene satire Otmica uvojka i Glupijada). Na osnovi istinite srednjovjekovne priče o zabranjenoj ljubavi napisao epistolu Eloiza Abélardu. Književni kritičari u XX. stoljeću potvrdili su Popea kao jednog od najznačajnijih engleskih pjesnika klasicizma.